Ovosedmični gost podcasta “Speak2Majda” sa Majdom Velić bio je Fred Feriz, DJ, muzički producent i vlasnik ugostiteljskog objekta. Fred je kod Majde ispričao svoju životnu priču, koja nije bila nimalo jednostavna, ali je završila na najbolji mogući način. Od odrastanja s majkom koja se borila s ovisnošću, života u Domovima za djecu bez roditeljskog staranja, do pronalaženja pravog puta.
S kojim životnim problemima se Fred borio, na koji način je uspio prebroditi sve teškoće te koju poruku želi poslati mladim ljudima svojom životnom pričom pogledajte i poslušajte u novoj epizodi “Speak2Majda” koja je dostupna online.
Odrastanje bez oca
Na samom početku, Fred se prisjetio svog djetinjstva. Rođen u Mostaru, odrastao je s majkom. Iako nisu bili prihvaćeni od strane porodice, bili su sretni. Njihovim problemima nije bilo ni traga.
“Odrastao sam kao i svako drugo dijete. Taj period pamtim kao sretno doba. Mama i ja smo uvijek imali jedno drugo. Odrastao sam s njom jer nisam znao ko mi je otac. Ne znam ni danas.”
U tom periodu, njegova majka je imala prijateljicu koja im je bila kao član porodice. “Ona je bila jedina uz nas, s obzirom na to da nas porodica nije prihvatala, smatrali su moju mamu buntovnom. Međutim, kada su počeli problemi, ispostavit će se da nam ni ona nije bila prijatelj.”
Kada počinju problemi?
“Problemi su počeli sa zemljom koju smo imali, majka je nije htjela prodati iako su dolazili mnogi da je otkupe od nas. Na kraju je ipak, na nagovor prijateljice, pristala i preselili smo se u Bugojno. Za mene je to bio šok. Nova sredina, novo sve. Ali i to mi je bilo uredu.” priča Majdin sagovornik.
Kada je njegova majka dala ovlasti prijateljici da ima pristup bankovnom računu, ona uzima novac i odlazi. “U tom trenutku ostajemo bez ičega, sami. Tada se mama okrenula narkoticima i počela prodavati da bismo mogli preživjeti.”
Život u domu
Bio je prisiljen živjeti u domovima za djecu bez roditeljskog staranja jer je majka bila privedena i služila je kaznu u ženskom zatvoru u Tuzli. “Mjesec dana sam živio sam, bez ikoga, bez hrane i električne energije. Svoje probleme sam na kraju ispričao razrednici koja je angažovala Centar za socijalni rad. Bio sam prvo u domu kod Čitluka, a onda sam prebačen u Zenicu.”
Kaže kako je u domu upoznao mlade svojih godina sa sličnim ili čak većim problemima. “Tu stvarno ima svega, ali nema toliko adekvatnih ljudi koji bi s vama razgovarali ili vam uputili toplu riječ. To je ono što mi je u tom trenutku bilo potrebno.”
Kada je izašao iz doma, morao je sam sebi obezbijediti život. Radio je nekoliko poslova te tako jednom prilikom greškom bio priveden.
“Kada je neko baksuz, baksuz je. Radio sam kao konobar u internet klubu u Bugojnu i neko me prijavio da sam saučesnik u napadu koji se desio na policijsku stanicu u Bugojnu. Bio sam u Sarajevu na ispitivanju, ali sreća pa se otkrilo da nisam bio povezan s tim slučajem.”
Njemačka mi nije pomogla u poslovnom svijetu, ali jeste na drugi način
“Za moje današnje stanje, u psihičkom smislu, ali i uspjeh na poslovnom i privatnom planu, mogu zahvaliti psihologinji s kojom sam radio u Njemačkoj. Kroz razgovor s njom sam uspio izbaciti iz sebe sve traume i naučio sam se suočiti sa problemima”, kaže Feriz.
Iako se u Njemačkoj nije pronašao na poslovnom putu, uspio je nešto još važnije, a to je naučiti živjeti i prihvatiti sebe. Kaže da je taj momenat bio ključni u njegovom životu.
Fredov život danas
Danas je sretno oženjen, a supruga mu je jedan od najvećih oslonaca u životu. Također, uspio je otvoriti ugostiteljski objekat i nastaviti se baviti muzikom. Producira muziku i radi kao DJ.
“Želim pomagati mladim ljudima, neka mi se slobodno jave. Roditelji trebaju razgovarati sa svojom djecom. Najbitniji je razgovor i lijepa riječ. To su sitnice koje puno znače, a ja ih kao dijete nisam imao. Prepoznajte prave ljude oko vas i čuvajte ih. Nekada su prijatelji više od porodice.”
