Ekonomista Faruk Hadžić iznio je svoje mišljenje o potencijalnim posljedicama najnovijih odluka američke administracije, uključujući uvođenje carina na uvozne proizvode, te njihovom utjecaju na privredu Bosne i Hercegovine.
Hadžić upozorava da će ove mjere značajno pogoditi evropsko tržište, što će se lančano odraziti i na BiH, s obzirom na njenu visoku ekonomsku zavisnost od Evropske unije.
Prenosimo njegovu objavu u cijelosti:
“Donald Trump je jučer, po već poznatom obrascu, proglasio ‘Liberation Day’ – dan kada se Amerika, navodno, oslobađa od ‘nepoštene’ svjetske trgovine. Uveo je carine od 10% na sve uvozne proizvode, uz dodatne recipročne carine za zemlje koje ‘manipulišu’ trgovinom. Bosna i Hercegovina? Carina – 35%. Da, dobro ste pročitali.
Prošle godine sam više puta upozoravao da ulazimo u eru ekonomskog protekcionizma. Ona nije pokucala na vrata – već ih je provalila.
Iako BiH nema značajnu direktnu robnu razmjenu sa SAD-om (izvoz oko 233 miliona KM naspram uvoza od 633 miliona KM u 2024. godini, što čini tek 1,45% ukupnog izvoza BiH), problem leži u posrednim efektima.
EU, naš najveći trgovinski partner, sada dobija carinu od 20%. Kada Evropa uspori – mi padamo.
Očekuju nas lančana poskupljenja sirovina, prekidi lanaca nabavke, pad narudžbi i dodatni inflatorni pritisci. BiH će osjetiti posljedice ne zbog svojih poteza, već zato što zavisi od ekonomija koje sada ulaze u trgovinski rat.
Kompanije iz BiH, posebno iz metalne i drvne industrije te sektora poluproizvoda, moraju se pripremiti za scenarij u kojem njihovi kupci iz Njemačke gube američko tržište.
Trumpova ‘oslobađajuća’ retorika možda zvuči privlačno njegovim biračima, ali realnost je da svijet ulazi u fazu deglobalizacije s elementima ekonomskog nacionalizma.
BiH je u ovom scenariju posebno ranjiva – nedovoljno diversifikovana, zavisna i bez zaštitnih mehanizama.
Danas više nije pitanje hoće li svijet ući u novu epizodu trgovinskih ratova, već koliko duboko ćemo svi zajedno tonuti dok se ekonomske sile sukobljavaju.
I da, možda zvuči grubo, ali ovo je tek početak ‘oslobođenja’ – od stabilnosti, predvidivosti i rasta. Nama ostaje da gledamo grafikone izvoza kako idu prema dolje i da se nadamo da u jesen nećemo brojati i otkaze.”**