Piše: dr.sc. Edin Garaplija,

Predsjednik Tehničkog komiteta za zaštitu i sigurnost
TC59 – BAS Institut za standarde Bosne i Hercegovine

Da u Bosni i Hercegovinisvako svakoga „sluša“, više nije tajna. U složenom ustavno-pravnom uređenju naše države, dvoslojna policijska struktura na državnom i entitetskim nivoima, dodatno je zakomplikovana i kantonalnim Ministarstvima unutrašnjih poslova u Federaciji BiH. Da li je u ovakvom okruženju moguće zakonski kontrolisati i nadziratiprimjenu operativne tehnike za presretanje komunikacija bezbjednosno interesantnih lica?!Nezakonito prisluškivanje u Bosni i Hercegovini predstavlja ozbiljno kršenje prava na privatnost, koje je garantovano Ustavom BiH i međunarodnim konvencijama, poput Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ovo pitanje često izaziva pažnju javnosti, posebno u kontekstu zloupotrebe ovlasti sigurnosnih agencija ili pojedinaca koji se koriste tehnologijom za neovlašćeno praćenje komunikacija.

Ova tema je problematiziranajoš 2017. godine, kada je nezakonito prisluškivanje u Federalnoj upravi policije javno prijavio tadašnji opozicionar a današnji Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić koji je i sam tvrdio da je od dva policijska službenika FUP-a bio upoznat kako se (ne)zakonito nalazi “na mjerama”.Godinama su razne parlamentarne komisije pokušavale ukazati na to da sigurnosne agencije nemaju adekvatan nadzor nad primjenom prislušne tehnike, ali bez uspjeha.Da podsjetimo, primjenu posebnih istražnih radnji u okviru kojih se provode i mjere presretanja komunikacija osumnjičenih osoba, isključivo može narediti samo sud a što je jasno definisano državnim i entiitetskim, odnosno kantonalnim zakonima. U kakvom nam je stanju pravosuđe, najbolje govori podatak da su predsjednik Suda BiH Ranko Debeveczajedno sa bivšim direktorom Obavještajno-Sigurnosne Agencije (OSA) Osmanom Mehmedgićem „Osmicom“, najprije uhapšeni prije godinu dana a zatim i optuženi upravo za nelegalno prisluškivanje telefona svojih kolega sudija i tužilaca, kao i za još neke druge kriminalne aktivnosti.

Početkom ove godine, nezavisni medijski portal „Smartinfo.ba“ je objavio šokantni feljton u tri nastvka pod nazivom „Prisluškivanje u službi paraobavještajaca, ubistva s potpisom politike“. U tim tekstovima suotkrivene paraobavještajne strukture u BiH, njihovi nalogodavci i izvršitelji političkih ubistava. Javnost je zahvaljujući istraživačkom novinarstvu mogla saznati ko su i kako funkcionišu danas paraobavještajne službe i gdje se nalaze njihovi ilegalni centri za prisluškivanje.Najprije je Ambasada Sjedinjenih Američkih Država saopštila da se telekom infrastruktura iskorištava u nelegalne paraobavještajne svrhe, a zatim su uslijedili konkretni potezi najmoćnije sile svijeta.Američki Ured za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva za trezor SAD-a je objavio da je Osman Mehmedagić, već tada bivši direktor OSA-e, stavljen 15. marta 2023 godine, na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država. U obrazloženju se navodi da je“Osmica” u svojstvu direktora OSA, zloupotrijebio državnu telekomunikacijsku kompaniju, u korist Stranke demokratske akcije (SDA), pišu istraživački novinari medijskog portala “Smartinfo.ba”.“Mehmedagić je koristio BH Telecom za prikupljanje mobilnih podataka o bh. političarima koji nisu povezani sa SDA. Mehmedagić je, također, dao upute jednoj osobi da prati vladinog dužnosnika povezanog s opozicijskom strankom entiteta Republika Srpska (RS)”, navodi se u obrazloženju.

I autor ove analize je kao dugogodišnji pripadnik Službe Državne Bezbjednosti Bosne i Hercegovine, u maju mjesecu ove godine podnio Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu za zloupotrebu resursa službi bezbjednosti te niz drugih krivičnih djela, protiv organizovane zločinačke grupe iz političkog i obavještajno-policijskog vrha, predvođenih predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem, Osmanom Mehmedagićem i Kemalom Ademovićem. Epilog ove prijave je otvaranje predmeta pred Tužilaštvoom BiH, gdje se također već od ranije vodi ranije pomenuti predmet protiv bivšeg direktora OSA. 

                                                         Izetbegović i Mehmedagić u ugodnom časkanju.

Međutim, nije samo „Osmica“ zloupotrebljavao resurse Službe na teriroriji Federacije BiH, po pisanju istraživačkih medija, to se uveliko radilo i u entitetu Republika Srpska u kojem je od Izraelske firme ELTA Systems Ltd., pod krinkom „Cyber sigurnosti“ kupljena oprema za presretanje telekomunikacija (prislušna oprema) u vrijednosti od 6.258.656 odnosno 7.322.620 KM sa uračunatim PDV-om.Od iste firme su ovu sofisticiranu elektronsku i digitalnu opremu za istovremenu pratnju više stotina, pa i hiljada telefonskih brojeva, već ranije nabavljale neke službe u okruženju a sličnu opremu posjeduje i Ruska obavještajnaSlužba SVR (Služba Vnješnjej Razvjedki Rossijskoj Federaciji). Zanimljivo je da na zvaničnom sajtu Izraelske kompanije stoji:

„Od osnivanja kompanije prije više od pet decenija, ELTA Systems Ltd. (ELTA) je uspostavio svoju vodeću poziciju na lokalnom i globalnom tržištu kao sistem koji razvija najsavremenija rješenja za klijente u sektoru odbrane, paravojnog djelovanja, vlade i policije, kao i za civilno tržište.“ 

Oprema i usluge su nabavljene u sklopu realizacije „Memoranduma o razumijevanju broj: 01/1-012  2-1483-1/21 od 24.05.2021. godine i Aneksa A i B koji je Vlada Republike Srpske zaključila sa „Elta Systems“ Izrael u cilju uspostavljanja cyber akademije, koja će  obučavati i osposobljavati kandidate za sticanje znanja i vještina u oblasti cyber  bezbjednosti“. Pregovarački postupak bez objave obavještenja javnosti proveo je Inovacioni centar Banjaluka, na čijem je čelu Drago Gverić. Ugovor je zaključen 08.11.2022. godine.

                                              Obavijest o pregovaračkom postupku sa favorizovanim dobavljačem

Jedan od najelokventnijih primjera nelegalno „parobavještajnog“ rada je primjer detektivske agencije „Pro Veritas“ (za istinu) u kojima njihovi osnivači Edin Vranj, penzionisani načelnik kriminalističke uprave FUP-a i bivši pitomac vojne akademije JNA i Enver Mujzinović, penzionisani KOS-ovac i trener u vojnoj kontra-obavještajnoj akademiji JNA.Da paradox bude veći, u „Pro Veritasu“ se ponose time što osim vlastitog potencijala direktor Agencije oko sebe okuplja sve veći broj visoko obrazovanih i iskusnih suradnika iz raznih područja, prvenstveno policijskih, kriminalističkih, obavještajnih, pravnih, a i drugih. Imena svojih prvih savjetnika ne želi javno eksponirati, ali sa zadovoljstvom ističe da je ponosan ne samo na referentnost svojih saradnika već i renomiranih savjetnika iz različitih oblasti kriminalistike,obavještajnog rada,busines inteligence, pravnih nauka i advokature.

                                                   Izvod iz registra „detektivske“ Agencije „Pro Veritas“

Oni na zvaničnom sajtu ove “detektivske agencije”, ne kriju da im je cilj da postanu prva i najjača detektivska agencija u Federaciji BIH i da, čim prije, djelatnošću Agencije „pokrije“ teritorij cijele BiH.“ Ovakav cilj ne bi bio nimalo čudan da uopšte postoji zakon o detektivskoj djelatnosti koji nikada nije prošao parlamentarnu proceduru u Federaciji BiH. Dakle, nije teško zaključiti da Mujezinovićeva i Vranjova fantomska agencija već godinama radi na nezakonitom prikupljanju podataka o građanima, a sudeći po njihovom školovanju i akademijama KOS-a vjerovatno i na nelegalnoj primjeni posebnih istražnih radnji. Gotovo da nema političara, ratnog komandanta ili uspješnog privrednika koji nije bio na meti nelegalnog prilsuškivanja i praćenja, nakon čega bi u režimskim medijima osvitale razne kompromitacije.

             Printscreen zvanične web stranice Mujezinovićeve i Vranjove firme „ProVeritas“

Većina medijskih servisa u Bosni i Hercegovini su kao udarnu vijest 22.11.ove godine, objavili da je Državna agencija za istragu i zaštitu (SIPA)obavila pretres prostorija Federalne uprave policije (FUP). Riječ je o nastavku istrage zbog navodnog nezakonitog prisluškivanja građana.Informaciju o pretresu je potvrdio sam FUP, rekavši kako “pozdravlja naredbu” Suda BiH za izuzimanje uređaja „IMSI Catcher“ zbog sumnji da je “korišten za nezakonito vršenje posebnih istražnih radnji.”

“Direktor Federalne uprave policije Vahidin Munjić jedini je od rukovodilaca Federalne uprave policije koji je pokrenuo nezavisnu proceduru vršenja nadzora nad upotrebom uređaja „IMSI Catcher“ s ciljem utvrđivanja da li je uređaj, koji je Federalna uprava policije nabavila 2006. godine, nezakonito korišten za provođenje posebnih istražnih radnji”, poručili su iz FUP-a.U saopštenju je još navedeno da je direktor FUP-a Munjić, dostavioTužilaštvu BiH “kompletnu dokumentaciju vezanu za uređaj IMSI Catcher”.Pored otkrivanja nelegalnog prisluškivanja u stranačke svrhe, FUP je pod vodstvom direktora Munjićarazbio i nekoliko organiziranih kriminalnih narko grupa, koje su imale saradnju, pogađate već, sa visoko pozicioniranim pripadnicima SDA, FMUP-a i OSA. Ako se tome doda da FUP po naredbi Tužilaštva BiHradi i na drugim visoko rangiranim slučajevima terorizma i organiziranog kriminala, onda ne treba čuditi što se i sam direktor Munjić našao na montiranoj optužnici skrojenoj za njegovu kompromitaciju i zaustavljanje istraga koje vodi FUP. Opravdano se sumnja da su u periodu od 2016. godine pa sve do 2021. godine, pojedinci u FUP-u, za vrijeme dok su njome suvereno vladali kadrovi SDA, direktor Dragan Lukač i načelnik sektora organiziranog kriminala Edin Vranj, nezakonito prisluškivali oko 400 građana i zvaničnika tadašnje opozicije i to zloupotrebom uređaja „IMSI Catcher“, prenio je medijski portal „Raport“.

                                               Slika izuzetog uređaja „IMSI Catcher“ i specijalci FUP-a (Raport.ba)

Da zlouptreba specijalne tehnike u nelegalniim prisluškivanjima nije samo bosanski izum, pokazuju i medijski natpisi koji su posljednjih dana preplavili susjedstvo. Istraživanje BIRN-a i forenzička analiza Amnesty International-a otkrili su da susrpskebezbejdnosne agencije, koristeći izraelsku tehnologiju „Cellebrite“, otključavale telefone aktivista i novinara koje su pozivali ili privodili na informativne razgovore, a potom su na te uređaje ubacivali domaći špijunski program „NoviSpy“. Nisu se zaustavljali samo na prikupljanju poruka i kontakata, ulazili su i u privatne fotografije, pratili porodice, uključivali kamere i mikrofone. Kada je aktivista jednog nevladinog udruženja otišao na informativni razgovor, zatraženo je da svoj telefon ostavi na stolici ispred kancelarije. „Izašli smo nakon sat i po, a na telefonu je primećena notifikacija koja je pokazivala da su mi eksportovani svi kontakti,“ ispričano je za BIRN, uz insistiranje na anonimnosti.

Nezavisno veštačenje tog telefona, koje su sproveli stručnjaci organizacije Amnesty International, otkrilo je da je na ovom uređaju, instaliran i špijunski softver za praćenje, poznat kao spyware. Amnesty International je do novembra 2024. forenzički analizirao više od 20 uređaja članova civilnog društva, uglavnom Android uređaja. Potvrđena su četiri slučaja korišćenja „NoviSpy“ softvera između februara i novembra 2024, a na dodatnim uređajima pronađeni su tragovi neuspjelih pokušaja instalacije špijunskog softvera. U bar tri slučaja „Cellebrite“ alati korišćeni za otključavanje telefona. Tehnički dokazi ukazuju na daleko širi obim nadzora, jer je u samo jednom mesecu generisano i potencijalno instalirano više od 20 jedinstvenih uzoraka „NoviSpy“ špijunskog softvera.

Pravni stručnjaci su za BIRN istakli da su bezbjednosne službe ovim grubo prekoračile svoja ovlašćenja jer nisu imale sudske naredbe za ove aktivnosti, napominjući da u Srbiji ne postoji pravni osnov za korišćenje bilo kakvog spyware-a.

“Ovo ima negativan uticaj na privatnost, slobodu izražavanja, slobodu udruživanja, i to ne samo targetiranih osoba već i šireg aktivističkog kruga pojedinaca i organizacija. Pogubne su posljedice po demokratiju i demokratske procese u zemlji jer se stiče utisak da ne postoji nikakva kontrola nad radom bezbjednosnih agencija”, kaže za BIRN Ana Toskić Cvetinović iz nevladine organizacije „Partneri“. 

I u Bosni i Herecegovini kao i u zemljama okruženja, neovlašteno prisluškivanje je regulisano zakonskim i podzakonskim aktima. Krivičnim zakonom BiH u članu 147a u stava 1. se ističe da: Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje putem posebnih naprava, bez odobrenja prisluškuje ili zvučno snimi razgovor ili izjavu koja mu nije namijenjena ili omogući nepozvanom licu da se upozna s razgovorom ili izjavom koja je neovlašćeno prisluškivana ili zvučno snimljena, ili koje neovlašćeno prisluškuje ili snimi tuđe poruke u računarskom sistemu, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. A u stavu 2. se dodaje da će se kaznom iz stava 1. ovog člana kazniti službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje fotografski, filmski ili na drugi način snimi drugo lice bez njegovog pristanka u njegovim prostorijama ili koje takav snimak direktno prenese trećim licima ili im takav snimak pokaže ili na drugi način omogući da se s njim direktno upoznaju. Slično je definisano i Krivičnim zakonom Federacije BiH u članu 186, kao i Krivični zakonom Republike Srpske i Brčko distrikta sličnim odredbama.Također, ni Zakon o zaštiti ličnih podataka, ne dozvoljava neovlaštenu obradu ličnih informacija, uključujući presretanje komunikacija, dok Zakon o komunikacijama BiH, reguliše rad telekom operatera i propisuje način postupanja u slučaju zloupotreba.

Zaključak:

  1. Zloupotreba tehnologije: Nelegalno prisluškivanje se vrši pomoću sofisticirane tehnologije, uključujući i specijalizirane spy softvere dostupne na (i)legalnom tržištu, koji omogućavaju pristup mobilnim uređajima bez znanja korisnika.
  2. Uloga sigurnosnih agencija: U prošlosti su na teritoriji zemalja kandidata za članstvo u EU ljudski i tehnički resursi sigurnosnih i obavještajnih agencije bili grubo zloupotrebljavani od strane pojedinaca i organiziranih kriminalnih grupa pod uticajem određenih političkih krugova.Sa približavanjem ulaska u punopravno članstvo EU, moraju se ispuniti obaveze za uspostavljanje vladavinu prava i borbu protiv korupcije, te se dodatno ojačati primjena sigurnosnih standarda i depolitizacija sigurnosno-obavještajnih agencija u skladu sa njihovim ustavno-pravnim nadležnostima.
  3. Jačanje pravne legislative: Potrebno je uskladiti zakonodavstvo sa Evropskim pravnim nasljeđem i standardima koji čvrsto regulišu oblast primjene specijalnih istražnih radnji i mjera, uključujući i primjenu operativne tehnologije za nadzor i presretanje komunikacija bezbjednosno interesantnih lica.
  4. Nedostatak kontrole: Zemlje kandidatkinje za članstvo u EU trebajuurediti i pojačati institucionalnu kontrolu i depolitizirati utjecaje na institucije koje su zadužene za proces otkrivanja i sankcionisanja sličnihzloupotreba.
  5. Nedovoljna svijest javnosti: Potrebno je svakodnevno jačati svijest građanao zaštiti njihovih prava, kao i jačanje svijesti o prevenciji ispriješavanju eventualnih zloupotreba od strane otrgnutih centara moći.
  6. Prijava i zaštita: Ako sumnjate na neovlašteno prisluškivanje, možete podnijeti prijavu nadležnim organima, poput policije ili Tužilaštva BiH, obratiti se Agenciji za zaštitu ličnih podataka BiH i potražiti pravnu pomoć od advokata specijaliziranih za ovu oblast.
  7. Prevencija: Korištenje enkriptiranih komunikacijskih aplikacija, ažuriranje softvera na uređajima, oprez pri dijeljenju osjetljivih informacija putem javnih mreža, Prijave zloupotreba nadležnim službama