Ekaterina Vereshchagina (38) od 2009. godine je solistica Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo, pa ne čudi da joj je 12. novembar, Međunarodni dan baleta, jedan od datuma koji nosi posebno značenje. Rođena u Sočiju, a već gotovo dvije decenije nastanjena u Sarajevu, danas ovaj grad smatra svojim domom i mjestom gdje je njena umjetnost dobila puni izraz.
Ljubav prema baletu naslijedila je od majke, koja je također bila balerina. Još kao četverogodišnja djevojčica počela je pohađati Baletni studio Teatra opere i baleta u Omsku, gdje je učestvovala u klasičnim predstavama poput “Uspavane ljepotice”, “Giselle”, “Ščelkunčika” i “Labudovog jezera”. Ta rana iskustva oblikovala su njen umjetnički put, ali i duboku povezanost s baletnom scenom.
Dan koji budi emocije
Međunarodni dan baleta obilježava se 12. novembra širom svijeta. Za Ekaterinu, ovaj datum ima snažan emotivni naboj.
„Balet je umjetnost koja se živi svakog dana, ali lijepo je imati dan kada se cijeli svijet nakratko okrene ovoj predivnoj disciplini. Taj datum podsjeća na sve baletske umjetnike, pedagoge i koreografe koji ulažu ogroman trud, ljubav i strpljenje“, kaže ona.
Dodaje kako ju ovaj dan uvijek vrati na početke: „Podsjeća me na moje prve korake, na godine rada i odricanja, ali i na beskrajnu ljubav prema sceni. Osjetim zahvalnost što mogu dijeliti ljepotu baleta s publikom i novim generacijama koje tek počinju svoj put.“
Sarajevo je moj dom
Kao dugogodišnja solistica sarajevskog Baleta, imala je priliku izgraditi bogatu karijeru. Priznaje da je bilo trenutaka kada je razmišljala o drugim scenama, ali naglašava da je njena inspiracija uvijek pronalazila put u Sarajevu.
„Svaka umjetnica ponekad mašta o novim izazovima, ali Sarajevo je postalo moj dom. Vjerujem da inspiracija ne zavisi od adrese, nego od ljubavi prema onome što radiš.“
Među ulogama koje su joj obilježile karijeru posebno ističe klasične balete: „Labudovo jezero“ i „Giselle“ – djela koja zahtijevaju tehničku izvrsnost, ali i duboku, iskrenu emociju.
A na sceni, kaže, uvijek ima neočekivanih trenutaka. „Ima mnogo anegdota. Takvi trenuci nas uče da moraš biti prisutan i spreman na improvizaciju. Pozornica ne trpi zastajanje.“
Šta se dešava na sceni?
Na pitanje šta joj prolazi kroz glavu tokom nastupa, odgovara slikovito: „Ništa i sve. Tijelo pamti pokret, a duša priča priču. U tom trenutku nema publike – samo muzika i emocija. To je najljepši osjećaj slobode koji balet može da pruži.“
Kada bi njen život bio balet, nosio bi naziv „Snaga tišine“. „Balet je umjetnost bez riječi, ali pokretom možeš reći sve – ljubav, tugu, zahvalnost. Tako vidim i život.“
Nove predstave i izazovi
Iako rođena u Rusiji, Ekaterina sebe danas smatra Sarajkom. „Ovdje volim ljude, toplinu i iskrenost. Moj život je ispunjen baletom, ali i svakodnevnim sitnicama koje Sarajevo čine posebnim.“
Trenutno radi na jednoj od najpoznatijih baletnih bajki – „Krcku Oraščiću“, koji će biti izveden u decembru. „Svaka nova postavka donosi svježinu i prazničnu čaroliju. Publika uvijek osjeti tu posebnu energiju.“
Za drugu polovinu sezone najavljeno je i „Labudovo jezero“, jedno od najzahtjevnijih klasičnih djela. „To je balet koji traži potpunu posvećenost i snagu, ali upravo to nas inspiriše i pokreće.“