Najnovije sankcije Njemačke i Austrije prema Miloradu Dodiku jesu korak u pravom smjeru, ali u kontekstu ozbiljnosti trenutne situacije – one su jednostavno nedovoljne.
Ako Evropska unija zaista želi igrati ključnu ulogu na Zapadnom Balkanu i postupno preuzeti poziciju koju su dosad držale Sjedinjene Američke Države, mora biti spremna na znatno odlučnije i snažnije mjere. Zabrane putovanja imaju simboličnu vrijednost, ali stvarni pritisak dolazi tek kada se sankcije usmjere na finansijske tokove, imovinu i poslovne interese.
Američke mjere protiv Dodika i njegovog užeg kruga počele su donositi konkretne rezultate tek kada su uključile zamrzavanje imovine, blokadu računa i prekid poslovanja s povezanim firmama. Ako Berlin, Beč – a posebno Pariz – žele pokazati političku zrelost i ozbiljnu volju da doprinesu stabilnosti u regiji, moraju slijediti taj primjer.
Dodik već godinama testira granice međunarodne tolerancije, svjestan da bez udara na njegov političko-ekonomski uticaj, sankcije ostaju samo na papiru.
Francuska je ključna – i Dodik to zna.
Kao historijski garant Dejtonskog sporazuma i jedna od najuticajnijih članica EU, Francuska ima moć da preokrene tok događaja. Dodikova izjava da će Republika Srpska tražiti zaštitu ne samo od Srbije i Hrvatske, već i od Rusije, SAD-a i Francuske, jasno govori koliko ozbiljno shvata ulogu Pariza. On razumije da bez francuskog odobrenja, njegova politika destabilizacije može naići na ozbiljan otpor.
Ako Francuska odluči da se suprotstavi njegovim provokacijama – ne diplomatskim frazama, već konkretnim potezima – Dodikova igra na više frontova mogla bi doći kraju. U trenutku kada je Njemačka javno ponižena izbacivanjem ministrice iz Banje Luke, Francuska ima priliku pokazati da Evropa neće tolerisati daljnje ignorisanje međunarodnih normi.
Evropa mora izaći iz začaranog kruga simbolike.
Dodik koristi oklijevanje EU kako bi dodatno ojačao svoj položaj, balansirajući između Moskve, Beograda i Zapada. Ova dvostruka igra može opstati samo ako evropski odgovor ostane neodlučan. Ako želi zaustaviti dalju destabilizaciju, Evropska unija mora pokazati političku hrabrost – a to znači sankcije koje stvarno bole.
Ako EU želi biti „nova Amerika“, mora djelovati kao Amerika.
Polovične mjere samo ohrabruju Dodika i njegov režim. Dok ne osjete stvarnu političku i finansijsku izolaciju, napadi na Dejtonski sporazum će se nastaviti. Francuska, s obzirom na svoju historijsku ulogu i političku težinu, ima posebnu odgovornost da djeluje odlučno i bez kalkulacija.
Vrijeme je da EU prestane biti samo simbolični čuvar mira i postane istinski akter. U suprotnom, posljedice neodlučnosti mogle bi biti dalekosežne – a kad dođe trenutak otvorene krize, biće prekasno za „odlučne poteze“. Tada će se EU suočiti ne s političkim izazovom, već s haosom koji je sama dopustila da se razbukta.