Za odlazak na Hadž se treba unaprijed pripremiti kako bi se obavila peta islamska dužnost. Ali za odlazak na Umru treba dobiti poziv od svog Gospodara. Pa tako ove godine i nama stiže, kad smo to najmanje očekivali. Iznenada, uz jutranju kahvu, posle sehura na početku mubarek mjeseca Ramazana, naš nas Gospodar pozva i mi mu se odazvasmo. Na nekoliko pokušaja da nađemo slobodna mjesta, dobismo identične odgovore iz agencija koje se bave organizacijama Umre. Izvinite, ali već je sve rasprodano. I taman kad počesmo sumnjat’ da nam možda nije suđeno otići ovog Ramazana, iz „Medina travel“ agencije nas obradovaše da imaju još četiri slobodna mjesta.
Kako smo nas troje nanijetili da idemo, sjetismo se ko bi mogao biti četvrti dost. Naš dobri hadžihafiz Halid, kojem će ovo biti jubilarni deseti odlazak. Bio je ovaj učenjak već sedam puta na Hadždžu i dva puta na Umri. Obradova se kad mu javismo da ga planiramo. Već sutradan smo poslali slike za vizu i izmirili obaveze. Za sedam dana smo bili u avionu za Džiddu i Saudijsku Arabiju. Našu grupu je predvodio hafiz Ibro i brinuo se o svakoj sitnici i zadovoljstvu mu’temira. Kažu hafizi su čuvari Kur’ana i plemići muslimanskog ummeta, a mi smo bili počašćeni s dvojicom, hafizom Ibrom i hafizom Halidom.
„Umra u Ramazanu ima vrijednost Hadždža, ili Hadždža samnom” prenose riječi Poslanika Muhameda a.s. sve velike zbirke hadisa (Buhari; Muslim; Ebu Davud; Tirmizi; Ibn Madže).
Nakon 5 sati leta sa sarajevskog aerodroma, doletismo u Džiddu. Odatle smo udobnim i klimatiziranim autobusom nastavili dalje do Medine. Stanovnici tog Saudijskog grada su prije 1445 godina po Hidžri prihvatili Poslanika Muhameda a.s., nakon što je sa svojim ashabima iz Mekke prešao u Medinu. U hotel stigosmo pred kraj sehurskog vremena, pa požurismo da se omrsimo i pohitamo na sabah namaz u grandioznu Poslanikovu džamiju u Medini. Poseban je doživljaj zahvaljivati se svome Gospodaru na tom mjestu, za zdravlje i nafaku kojom nas je obasuo, zajedno sa stotinama hiljada vjernika iz svih krajeva svijeta. Jedan do drugog, poravnati u redove, skrušeno se svi mole bez obzira na boju kože. Bogati i siromašni, zdravi i bolesni, sretni i nesretni. Molitva jednom Bogu, na jednom jeziku i po jednoj komandi. Snaga zajedništva kakve nema nigdje drugo na zemaljskoj kugli, daje poseban ruhanijjet ovom mjestu.
U srcu Medinske džamije su mezari posljednjeg Božijeg Poslanika Muhameda a.s. i njegovih najodanijih ashaba i prvih halifa Hazreti Ebu Bekra i Hazreti Omera. Tu je i upražnjeno mjesto za imama Mehdiju čiji je dolazak predviđen u svim Božijim knjigama. U tom posebnom dijelu medinske Džamije, nazvanom Rewdah, milioni hodočasnika pokušavaju prići što bliže kako bi nazvali selam Božijem Miljeniku. Oni najuporniji i najspretniji se uspiju probiti tek toliko da mogu klanjati dva rekijata, zadržavajući se do desetak minuta. Kažu da se ništa slučajno ne dešava, pa smo tako i mi, sretnim spletom okolnosti, počašćeni sa skoro dva sata boravka u Rewdi. Učili su se salavati i dove za Božije poslanike, a posebno za Božijeg miljenika Muhameda Pejgambera, njegove ashabe i sve šehide od Bedra i Uhuda pa sve do Bosne i Gazze. Ovdje se svako dobro djelo broji 1000 puta.
Nakon tri dana i tri nezaboravne noći u Medini gdje smo se svakodnevno napajali nuurom sa Poslanikovog vrela, po propisu zagrnusmo ihrame i krenusmo autobusom prema Mekki kako bi obavili Umru. Prije izlaska iz grada Medine svratili smo do džamije Zul-Hulejfa da klanjamo dva rekijata i zanijetimo Umru, jer je tako običavao i Poslanik Muhamed a.s. Put do Mekke je trajao šest sati i prošao je u učenju umranske telbije.
„Lebejk allahume lebejk, lebejk la šerike leke lebejk…“
Iftar nas zateče u predgrađu Mekke pa smo se bez zaustavljanja omrsili vodom, hurmama, voćem i ko je još šta ponio sa sobom. Približavajući se Mekki od nestrpljenja smo već nakon nekoliko zalogaja bili siti. Naš učeni i saburli vodič hafiz Ibro nam je detaljno objasnio sve šta i kako trebamo obaviti pa smo se odmah nakon čekiranja u hotelu, zaputili prema Božjoj kući svih Muslimana Svijeta, kroz nepreglednu masu vjernika. Prema hafizovom uputstvu, muškarci napraviše obruč u obliku potkovice štiteći tako žene i djecu u sredini od presjecanja kolone kako se neko ne bi zagubio. Ulazeći u harem oni koji su prvi put došli oboriše poglede dok ne uđu i ne ugledaju Kjabu. Kažu ko prvi put tako postupi, Gospodar mu ispuni šta poželi.
Jusuf a.s. je molio Allaha: „Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitnik moj i na ovome i na onome svijetu. Daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri.“
Sedam tavvafa, obilazaka Kjabe, prođoše kao tren, uz učenje dova u nepreglednoj masi vjernika iz čitavog Svijeta. Pri svakom dolasku ispred crnog kamena Hadžerul esveda podigli smo desne dlanove i okrenuli ih prema njemu. Jedan od najvećih islamskih učenjaka, Imam Šafija je rekao: ”Crni kamen pamti svakog hodočasnika, svejedno hodočastio on Kabu radi Hadždža ili radi Umre, i registrira njegovo ime samo jedanput, stavljajući znak na osnovu broja krugova koje hodočasnik napravi oko Kabe.”
Nakon obilaska Kjabe, klanjali smo po dva rekjata i pročili dove iza Mekkami Ibrahima mjesta gdje je namaz obavljao ovaj Božji Poslanik.
Posle toga napismo se blagoslovljene Zemzem vode i krenusmo da obavimo Sajj kako je to obavila hazreti Hadżera, žena Poslanika Ibrahima a.s., kada je trčeći između brežuljaka Saffa i Merva, molila uzvišenog Gospodara da spasi njenog sinčića Ismaila. Nakom sedmog kruga, Božjom milošću ispod Ismailovih nogu poteče vrelo Zem-zem iz kog se i dan danas napajaju sve hadżije i u mu’temiri koji posjete Kjabu. Po završetku Sajja vratismo se u hotel gdje smo simbolično ošišali kosu. Time je naša Umra bila obavljena po propisima pa smo mogli skinuti Ihrame sa sebe.
Pri povratku u hotelsku sobu niko ne ostade a da ga ne preplaviše osjećaji pokornosti Uzvišenom Gospodaru. Neki, iz naše grupe, koji su mogli, u narednim danima obaviše još po jednu Umru, ovaj put nijjet činivši u džamiji Hazreti Aiše. A neki su još uz to ponovo odlazili u Harem da obave što više namaza kod Kjabe, jer se tu svako dobro djelo broji 100.000 puta.
Zadnjeg dana boravka u Mekki imali smo vremena da kupimo po neku sitnicu za rodbinu i prijatelje. Najčešći pokloni su tespisi, mirisi i mahrame za kosu. Nakon pet noći u Mekki, deveti dan boravka u Saudijskoj Arabiji, krenusmo hairli nazad u Bosnu. Sa sobom ponesosmo zadovoljnu dušu napojenu s izvora Mekke i Medine i prelijepe utiske sa putovanja u organizaciji agencije „Medina travel“ koju toplo svima preporučujem.
Dr.sc. Edin Garaplija
