Kako se i kome dodijeljuje titula “patriote”, najbolje nam ilustruje Bakir Izetbegović, propali političar, neostvareni arhitekta i prikriveni vlasnik nekoliko vrijednih višemilionskih “stranih” investicija, u kojima se peru stotine miliona ratnih donacija, prikupljenih na krvi šehida i naroda Bosne i Hercegovine.
piše dr.sc. Edin Garaplija
Evo njegove definicije “patriotizma”, nedavno izgovorene, pa prosudite sami.
“Montiranim optužnicama, presudama i medijskim hajkama, od kojih gotovo da nije pošteđen nijedan general, komandant, privrednik ili političar koji je dokazao sposobnost da štiti i vodi narod, planski i sistematski se reducira snaga bh. patriota. Nije prvi put da gledamo takve scenarije u kojima su se uklanjali sposobni, da bi se nametnuli poslušni. Takvih slučajeva je bilo i prije početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i u kratkim periodima nakon toga”.
Razumljivo mi je ovakvo Bakirovo nakaradno razmišljanje kad sravnim njegovu akademsku karijeru tokom koje kao “diplomirani arhitekta” nikada nije imao ni jedan značajan zvanični arhitektonski projekat, ali je sudeći po “čaršijskim” pričama, a gdje ima dima ima i vatre, prste umočio i oblizao u većini kapitalnih “stranih” investicija u bosanskome glavnom gradu. Spomenućemo samo BBI i SCC šoping centre, preko kojih su, narod zna, oprane stotine miliona iz ratnih donatorskih vreća od kojih je dobar dio pretekao i “njihovome” Bakiru.
Pored ovih nevidljivih “vakufa”, imao je Bakir i pokoju vidljivu zaslugu. Recimo kada je kao višedecenijski gospodar građevinskih dozvola, sa pozicije direktora Zavoda za izgradnju kantona Sarajevo, ustaklio sarajevska domaćinstva preko podobnih partijskih firmi. Tad su, pod najblaże sumnjivim okolnostima, potrošeni milioni donatorskih sredstava prikupljenih nakon prestanka rata u Bosni.
E sad vi meni fino recite, jer možda sam ja subjektivan obzirom kakve sam sve spletke doživio od Izetbegovića, kako je to Bakir uz svoju dvojicu paraobavještajnih prvaka, Kemu Ademovića i Envera Mujezinovića, pošteđen “montiranih” optužnica ako se zna u kakva su sve zlodjela upetljani? Jesu li ova trojica onda “patriote” ili izdajnici?
Da li to možda znači da će i njih ubrzo zadesiti “montirane” optužnice za korupciju i pranje para, ili još “smontiranije” za ratna i poratna politička ubistva, ili (ne)daj Bože za veleizdaju.
Čovjek ne može a da se ne zapita, da li je konačno skinuta koprena i demistificirana mudrost Izetbegovića starijeg, kad sa smrtne postelje poruči da mu sina Bakira “ne trpaju u politiku”. Valjda je slutio kako će mu mezimac na kraju proći. Stara je narodna mudrost, “ko s đavolom tikve sadi, odbijaju mu se od glavu”.
