O važnosti vode za cjelokupni život na Zemlji, besmisleno je i govoriti. Premda se ponekad čini da nismo toga svjesni. Nismo svjesni sve dok ne dođe do redukcije vode, a onda smo i sami svjedoci koliko nam tih nekoliko sati bez nje znači. Zamislite tek kako je onima koji nemaju vodu 24/7 ili su redukcije toliko česte da su naviknuti da žive bez nje.
Iz prve ruke smo, u razgovoru sa inženjerom i stučnjakom za vodovodne sisteme Đevadom Koldžom, saznali koliko je naša zemlja bogata vodom i da li su redukcije u Sarajevu normalna pojava te mogu li se smanjiti.
S međunarodnim ekspertom za upravljanje vodovodnim sistemima smo također razgovarali i o njegovim najvećim projektima, radu u ratnoj zoni i na Afričkom kontinentu.
Redukcije u Sarajevu
Kako kaže Koldžo, najveći uzrok gotovo svakodnevnih redukcija u Sarajevu jeste zanemarivanje ovog problema, koji se godinama “gurao pod tepih”.
“Problem je rastao dok nije kulminirao prije nekoliko godina kada smo imali učestale redukcije. Tada su se uradile određene promjene i nema tolikog broja redukcija. Sada je sistem vodosnabdijevanja u Sarajevu 24/7. Prekidi koji se dešavaju zbog planiranih ili ekscesnih situacija su sasvim normalni i neizbježni.”
Prema njegovom mišljenju, ljudi koji vode planove u vezi vode mogli bi te prekide ublažiti i bolje reagovati. Međutim, naglašava da nigdje u svijetu ne postoji situacija da se jedan grad snabdijeva vodom bez ikakvog prekida.
“Pogotovo u ovom vremenu kada je prošlo 30 godina od posljednje rekonstrukcije sistema i kada je on u stanju u kakvom jeste.”
Za rješavanje situacije u Sarajevu, Koldžo kaže da ne postoji magični štapić, kao ni bezbolno rješenje, ali rješenje svakako postoji.
“Najteži problemi imaju najjednostavnija rješenja. Ono se ogleda u tome da se prvo mora dobro planirati te planove sprovesti u djelo. U svijetu se sada najviše koriste PBCs (Performance-based contracts) projekti za smanjenje gubitaka vode. Ti projekti su 70% učinkovitiji nego kada projektima rukovodi vodovodno preduzeće.”
Ističe da je posljednjih godina isključen iz priče u vezi Sarajeva, ali čini mu se da rade stihijski. Kazao je da nije oduševljen situacijom, ali da su za to ljudi iz vodovoda najmanje krivi.
“Pukne cijev, sad ćemo je zamijeniti. To nije pravilo. Postoji metodologija po kojoj se određuju cijevi i cjevovodi koji trebaju biti rekonstruisani ili promijenjeni. Bilo koju metodologiju da primijene bila bi bolja od ove. Na taj način, ako se mijenja cijev koja je pukla, a ne još neka koja treba da se promijeni, ne postižu ništa. Treba znati da 90% svih curenja u jednom sistemu nastaje na kućnim priključcima. Ako promijenite neku veliku cijev, a niste promijenili kućne priključke znači da će se pojaviti čak i nova curenja.”
Fizički vs komercijalni gubici vode
Ilegalni priključci su samo jedan element komercijalnih gubitaka, ali jedan od najvećih i najutjecajnijih. Međutim, kako nam objašnjava Koldžo, oni su veoma bitni za vodovodno preduzeće.
“Kada izgubite kubik vode kada pukne neka cijev, odnosno kroz fizički gubitak, ona je 10 puta jeftinija od kubika vode koju je neko ukrao. Tu vodu koju ste uštedjeli kroz fizički gubitak ne možete ponovo prodati jer ljudi imaju vodu. Uštedjet ćete na proizvodnji vode. Kada uštedite na proizvodnji vode, tu količinu vode morate izraziti kroz proizvodnu cijenu. S druge strane, ako neko ukrade kubik vode, to treba vratiti kroz tarifu, a tarifa je 10 puta veća od proizvodne cijene svugdje u svijetu. Na takav način bi vodovodno preduzeće došlo do značajnih sredstava.”
Kako nam je objasnio, to je tek jedna stvar karakteristična za komercijalne gubitke, tačnije ilegalne priključke kao jedan od elemenata.
“Druga stvar je da se komercijalni gubici mogu svesti na nulu, možete ih potpuno eliminisati. Fizičke gubitke ne možete nikada svesti na nulu, to ne postoji. Postoje neizbježni gubici i nešto što zovemo ekonomski nivo fizičkih gubitaka. To je čista matematika i volio bih znati imamo li to uopšte u Sarajevu. Cilj je doći do ekonomskog nivoa, ispod njega ne smanjujete gubitke jer se ne isplati.”
Projekti širom svijeta
Iako je Afrički kontinent poznat po nestašici vode, dio Afrike u kojem se nalazi Malawi, a u kojem je Koldžo radio i radi i danas, nije siromašan vodom.
“Afrika gdje ja radim, to je Kenija, Tanzanija, Malawi, odnosno Istočna i Jugoistočna Afrika, nije siromašna vodom. Malawi jezero je treći najveći prirodni rezervoar vode na svijetu. Oni imaju vodu. Njihov problem jeste distribucija do stanovnika.”
Posebno ističe projekte u gradovima koji se nalaze u pustinjama. Jedan takav jeste projekat u Džedi u Saudijskoj Arabiji, gdje su za 15 mjeseci ukinuli redukciju. Taj projekat mu je otvorio vrata širom svijeta.
“Zanimljiv je i projekat na kojem sam radio u Mafraqu u Jordanu. Taj grad dobija vodu iz mora koje je 500 km daleko. Ljudi imaju vodu dva sata svaki peti dan, a grad ima 800 000 stanovnika. Tu se nalazi također i jedan od najvećih izbjegličkih kampova. Ono što me posebno oduševilo jeste da su ti ljudi sve učinili da bi izbjeglice dobile vodu.”
Koldžo napominje koliko ljudi u tim krajevima znaju cijeniti svaku kap vode, ali nažalost o tome se ne priča.
“Jedna je stvar kada vi imate vodu 24/7 za vodosnabdijevanje. Kada počnu redukcije, onda je sve drugačije, sve metodologije koje su bile jednostavne i jeftinije padaju u vodu. Tada se koriste posebne metode i tehnike koje su jako skupe, ali sve ćete to učiniti kako biste vratili regularno vodosnabdijevanje. To smo radili i u Džedi. Tamo se voda dobija desalinizacijom iz mora. To je najskuplja metodologija. Uspjeli smo i to uraditi. Uz podršku vlasti sve nam je bilo dozvoljeno što smo trebali raditi. To je ono što je i najbitnije, podrška lokalnih vlasti i države. Bez toga je svaki projekat osuđen na propast.”
Rad u ratnoj zoni
Iako ističe da je i ranije radio u Ukrajini prije ovog rata, nedavno je boravio ponovo u Sjevernom Donjecku. Kaže da su ga pozvali jer poznaje njihove vodovodne sisteme još od ranije. Trenutno je njihov sistem raketiran te su ostali bez vode.
“Crveni krst iz Ženeve me pozvao da im se pridružim i pomognem im u vodosnabdijevanju tog dijela Ukrajine. Jednostavno, poziv nisam mogao odbiti jer sam čitav rat proveo u Sarajevu. Ići ću ponovo u oktobru. Pronašli smo neka rješenja koja treba primijeniti. Rat je uvijek tuga, suze, krv i znoj.”
Kada je riječ o planovima u narednim godinama, Koldžo naglašava da će se narednih 5 godina baviti Malawijem. Radit će u Azerbejdžanu, već spomenutoj Ukrajini i u Tanzaniji.
“Kada već pričamo o mojim planovima, prošle sedmice sam dobio poziv od resornog ministra gospodina Bošnjaka koji je tražio od mene da se uključim u problematiku. Ljubazno sam se odazvao, ali ja takvo nešto ne mogu prihvatiti. Iz prostog razloga jer sam prezauzet, a i previše puta smo počinjali tu priču, ali nikada ništa nije bilo od toga. Naravno, uvijek sam tu za bilo kakav savjet. To je moj grad i koliko god mogu pomoći, to ću uraditi.”
Na kraju ovog inspirativnog razgovora, saznali smo da mnogo faktora utječe na vodovodni sistem jednog mjesta, ali i da trebamo, pa rekla bih i moramo, biti zadovoljni što imamo tu privilegiju da pijemo kvalitetnu podzemnu vodu, a ekscesa će uvijek biti.
