Suočen s nizom ozbiljnih problema, uključujući saobraćajne gužve, slijeganje tla i prekomjerno zagađenje, Iran razmatra drastičnu opciju premještanja svoje prijestolnice iz Teherana na novu lokaciju uz obalu Omanskog zaljeva. Iako su prijedlozi za premještanje glavnog grada već nekoliko puta razmatrani od islamske revolucije 1979. godine, svaka ideja je dosad brzo odbačena zbog enormnih financijskih i logističkih izazova. Međutim, novi predsjednik Masud Pezeskian, koji je na čelo zemlje došao u julu, ponovno pokreće tu mogućnost, naglašavajući sve teže uvjete u Teheranu.

Među najvećim problemima s kojima se Teheran suočava su ekstremne saobraćajne gužve, nestašice vode, loše upravljanje prirodnim resursima, zagađenje zraka te slijeganje tla uslijed ljudskih aktivnosti i prirodnih faktora.

Vlasti sada ozbiljno proučavaju opciju premještanja prijestolnice, a kao potencijalnu lokaciju navode regiju Makran, slabo razvijeno obalno područje uz Omanski zaljev, smješteno u južnoj iranskoj pokrajini Sistan i Balucistan te dijelovima Hormozgana. Iako je ta regija dugo bila razmatrana kao mogući domaćin novog glavnog grada, ovo pitanje ponovno postaje aktualno u svjetlu sadašnjih izazova. Fatemeh Mohadzerani, glasnogovornica iranske vlade, potvrdila je da se opcija premještanja ozbiljno razmatra, ali nije specificirala vremenski okvir za implementaciju tog plana. Regija Makran je često opisivana kao “izgubljeni raj” koji bi mogao postati ekonomski i politički centar zemlje. Ministar vanjskih poslova Abas Arakci rekao je u nedjelju da Makran “mora postati buduće privredno središte Irana i šire regije”.

Pezeskian je u jednom od svojih ranijih izlaganja naglasio da Iran jednostavno mora pomaknuti ekonomski i politički centar zemlje prema jugu i bliže moru, kako bi se suočio s problemima koji pogađaju Teheran.

Međutim, prijedlog premještanja glavnog grada izaziva i polemiku, jer mnogi ističu historijsku i stratešku važnost Teherana. Prijestolnicom je Teheran postao 1786. godine pod vladavinom Agha Muhameda Hana Kadžara i od tada je postao ključni politički, administrativni i kulturni centar Irana. U samoj pokrajini Teheran trenutno živi oko 18 miliona ljudi, dok dnevno dva miliona ljudi putuje u grad na posao, što dodatno otežava svakodnevni život.