Pitanje budućnosti međunarodnih vojnih snaga u Bosni i Hercegovini ponovo je došlo u fokus nakon najave Milorada Dodika da će od Rusije zatražiti veto na produženje mandata EUFOR-a (misije Althea) na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Ukoliko bi se to desilo, postavlja se ključno pitanje – ko bi preuzeo ulogu garanta mira i sigurnosti u BiH?
Prema mišljenju eksperta za odbrambena pitanja i dugogodišnjeg analitičara Đure Kozara, zabrinutosti nema. On ističe da je Dejtonski mirovni sporazum jasno definisao međunarodno prisustvo vojnih snaga u BiH, te da nikakav vakuum u slučaju prekida EUFOR-ove misije ne bi mogao nastati. „Ukoliko EUFOR ne bude i dalje u BiH, NATO će preuzeti osiguravanje mira i sigurnosti, u skladu s odredbama Dejtona“, naglašava Kozar.
Podsjetio je da su od završetka rata pa do 2004. godine upravo NATO snage bile prisutne u BiH, najprije kroz IFOR, a zatim SFOR. Tek nakon toga njihovu ulogu preuzeo je EUFOR, uz saglasnost međunarodne zajednice. „Dodik pokušava da odstrani međunarodne vojne snage iz BiH, ali u tome ne može uspjeti. Dejtonski sporazum jasno određuje da će međunarodne snage ostati sve dok postoje rušilačke opcije koje pokušavaju narušiti suverenitet BiH i destabilizovati njen ustavni poredak“, kaže Kozar. Dodaje da upravo politika SNSD-a, sa stalnim prijetnjama secesijom i osporavanjem institucija države, predstavlja razlog zbog kojeg međunarodne vojne snage moraju i dalje ostati prisutne.
Kozar je također pojasnio kako bi izgledale promjene ukoliko bi EUFOR napustio BiH, a NATO preuzeo njegovu misiju. „To bi značilo robusnije prisustvo – više oklopnih vozila, transportnih i borbenih helikoptera, te generalno snažniju vojnu logistiku. Nije nužno da bi broj vojnika bio veći od trenutnih 6.000 do 6.500, koliko broji EUFOR, ali je moguće da bi NATO snage imale do 8.000 vojnika, zavisno od procjene stanja na terenu“, navodi on.
Ono što je ključno, naglašava Kozar, jeste da NATO već ima štab u BiH, spreman da odmah preuzme sve nadležnosti ukoliko dođe do prekida EUFOR-ove misije. Time se osigurava kontinuitet u očuvanju stabilnosti i onemogućava svaka vrsta sigurnosnog vakuuma.
Sam NATO se, nakon Dodikovih izjava, oglasio jasnom porukom iz Bruxellesa: „NATO neće dozvoliti da u BiH nastane sigurnosni vakuum.“ Time su, barem za sada, ugašene Dodikove nade da bi eventualnim vetom Rusije mogao destabilizovati sistem međunarodnog vojnog prisustva u BiH.
U konačnici, Dodikove najave više izgledaju kao političke prijetnje namijenjene unutrašnjoj publici nego realan plan. Međunarodna zajednica, a posebno NATO, pokazali su da imaju spreman mehanizam za svaku situaciju, što znači da sigurnost građana Bosne i Hercegovine neće biti dovedena u pitanje, bez obzira na pokušaje destabilizacije iz političkih krugova u RS-u.