Stanje zdravstva u ovoj državi je evidentno jako loše sa opasnim tendencijama da se dodatno pogorša. Pacijent je to koji je u stadiju rapidnog, galopirajućeg širenja bezizlaznosti do te mjere da dijagnoza može biti sve gora kako vrijeme prolazi. Tolika doza politike je ubrizgana u već dobro nagrižen organizam da nam nije potreban nikakav skening, niti ultrazvuk da i kao laici vidimo da stanje nije nimalo optimistično.
Primjera je mnogo, ali ono što brine je da to ne stagnira nego je raspad sve izvjesniji. A to se najviše odražava na pacijentima. Tužno je i pomalo jadno, što bi naš narod rekao kako i koliko se piše i razgovara o elementarnim stvarima koje su važne za ono zbog čega bolnice kao ustanove postoje, a to su pacijenti.
I dalje smo svjedoci odlaska ljudi u inostranstvo gdje traže spas, a novac za to se sakuplja pozivima naroda na humanitarne telefone i organizovanim skupljanjem novca od strane porodice i prijatelja kao i humanitarnih organizacija. O lijekovima za najteže oblike bolesti, citostaticima koji su latentno nedostupni pacijentima, još samo novinari pitaju.
Transplantacije organa u našoj zemlji su na nivou incidenta. A kada se raspravlja o direktorima, to je tema koja je itekako prihvatljiva za ovdašnje zdravstvo i zdravstvene radnike bilo u bolnicama bilo u ministarstvima. Tada se daju izjave, zovu novinari, a to što pacijenti umiru zbog nedostatka medikamenata, o tome će možda drugi put raspravljati. Ovo im je bitnije.
Enida Glušac, predsjednica Udruženja „Renesansa“, koje okuplja žene oboljele od karcinoma dojke, dala je izjavu za Avaz da se liste čekanja samo povećavaju i dodala:
“Bojim se da će se samo nastaviti povećavati, jer mi imamo više od 2.000 pacijenata na listama čekanja, što za određene medicinske usluge, što za terapije, a od toga je samo 500 onkoloških pacijenata. S druge strane, periodično imamo problem s deficitarnim citostaticima, gdje se svakih nekoliko mjeseci dešava da po nekoliko citostatika nedostaje kliničkim centrima.”, rekla je Glušac.
Naglašava da se pribojava kako bi u cijeloj toj situaciji mogao nastati novi problem – povlačenje farmaceutskih kompanija s tržišta BiH.
“Mi, zapravo, živimo u pravom apsurdistanu. Dok, s jedne strane, imamo onkološke pacijente koji umiru čekajući određeni lijek, za iste te lijekove farmaceutske kompanije moraju platiti uništavanje, jer su ih oni nabavili na vrijeme, ali isto to nije učinio Zavod.”, objašnjava Glušac.
Primjetite li kako su istupi u medijima ljekara sve više obilježeni izrazima i frazama koji su daleko od akademskog vokabulara, a sve im je bliža i prihvaćenija „mahalaština.“ To je jednostavno sve više izraženo. Neki bi kazali sve je krenulo od prijetnje tadašnje direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović kada je uposleniku u napadu bijesa i rezigniranosti rekla da će mu iščupati grkljan. Niska bisera je nastavljena.
Donedavni VD direktor KCUS-a Alen Pilav izjavio je da su sjednicama privremenog Upravnog odbora ove zdravstvene ustanove prisustvovali prvi ljudi SDP-a Nermin Nikšić i Elmedin Konaković lider NIP-a. Promptno je reagovao član Privremenog Upravnog odbora KCUS-a Jasmin Šutković demantirajući Pilava i negirao prisustvo spomenutih političara na sjednicama UO.
E nakon toga ide i reakcija Anela Pindže, također člana Privremenog upravnog odbora Kliničkog centra univerziteta u Sarajevu (KCUS) u izjavi za Raport gdje je naveo:
“Nermin Nikšić, aktuelni premijer Federacije Bosne i Hercegovine i predsjednik SDP-a, uputio je molbu preko jednog od članova Privremenog upravnog odbora da se sastane sa članovima Odbora prije izbora novog vršioca dužnosti generalnog direktora. Navedena molba nam je predočena usmeno na posljednjoj tački dnevnog reda sjednice koja je bila u toku. Odlučili smo da ga saslušamo i sjednicu prekinuli sa dogovorom da se ista nastavi sutradan.
U jednom neformalnom razgovoru sastali smo se prije nastavka sjednice sa premijerom i predsjednikom SDP-a Nerminom Nikšićem, ali i ministrom vanjskih poslova i predsjednikom NiP-a Elmedinom Konakovićem koji je došao na zamolbu prvog.”, objašnjava Pindžo.
Eto oni su bili, ali nisu bili ili su malo bili. Dakle tri ljekara, a jedan od njih lagari ili možda dvojica ili sva trojica. Pitanje koje slijedi je ima li u Hipokratovoj zakletvi stavka kako ljekar može lagati. A zbog ovakvih koji su ovdašnju medicinu doveli na ovaj stadij, hudi Hipokrat se kao ventilator u grobu prevrće.
Pišem u ovom tekstu o Kliničkom centru u Sarajevu, a u biti više nismo ni sigurni kako se ta ustanova zove. Univerzitetsko klinički centar Sarajevo ili je to Klinički centar Sarajevo. E ovako stvari stoje po zakonu i Statutu to je UKCS. Ali ako ovdašnjim politikantima treba drugi naziv oni to odmah završe. A zakoni pa jasno tu kastu niti najmanje ne zanimaju, jer oni su sila i iste će mijenjati ili ih jednostavno zaobilaziti kada to njima iz bilo kojeg razloga tako treba.
I tako na kraju bude. Onaj pomjerio rijeci tok, a da ovi neke zakone poštuju. Ma dajte molim vas… i tako vođeni silom koju imaju oni i ime promijeniše i da ne bi bilo kojekakvih zabuna taj novi naziv registrovaše na sudu.
Svakako se treba sjetiti vremena kada je direktor Kliničkog centra o kojem pišem bio Rusmir Mesihović, ovdašnjoj javnosti poznatiji kao Dr. Šanko, koji je ponovo vratio ono Univerzitetski u naziv. Ali nakon Mesihovića stiže personifikacija za mnogo toga što medicinu udaljava od korijena, Sebija Izetbegović koja po ubrzanom postupku vrati ime KCUS. Važno je napomenuti i šta je sa Statutom ove ustanove i pravima osnivača.
Odluku o preuzimanju osnivačkih prava je dala Federacija i Kanton Sarajevo, ali Sarajevo nije potvrdilo statut. Zato se i dalje ustanova zove KCUS umjesto UKCS. Statut nije definitivno usvojen jer ga nije usvojilo Sarajevo. Ako u međuvremenu Federacija i usvoji Statut to ne mijenja stvar, jer glavni finansijer tj. Kanton Sarajevo nikada nije usvojio Statut.
I šta sad raditi? Hoće li iko od tih ljudi i tih spletki iti jednog trenutka pomisliti na pacijente. Ali u isto vrijeme i na uposlene koji su zbog ovih dešavanja u sve težem položaju. Ne nazire se kraj ovom labirintu koji ne nudi bilo kakav izlaz. A sve je glasnije dozivanje pravosudnih i istražnih organa koji bi, prema navodima insajdera, imali mnogo posla u najvećoj zdravstvenoj ustanovi, i ne samo tu.
Ali obzirom na uticaj politike i na rad tih organa teško da se može vidjeti svjetlost na kraju tunela. Pa ima li ikakve nade da se neko ko se predstavljao lažno ko je bez diplome i potrebnih papira bio profesoricom na Medicinskom fakultetu, direktoricom pojedinih disciplina i direktoricom dvije bolnice u Sarajevu.
Pa još mi u glavi zvoni ona šala koja kaže “U Sarajevu ima Restoran „Četiri sobe gospođe Safije“, a u isto vrijeme i dvije bolnice gospođe Sebije.“ Šalu na stranu, ali iskreno zar je moguće da su sve one kontra zakona napravljene pozicije, neposjedovanje diploma, lažno predstavljanje Sebije Izetbegović nedovoljni materijal za ovdašnje tužioce. Ali ljiepi strah ne dozvoljava da profesija pobijedi. Mene bi poštovani djelatnici u ovdašnjem pravosuđu, tužilaštvima, bilo stid…
