Da je društveno-političko uređenje najranjivija kritična infrastruktura u Bosni i Hercegovini, svjedoči kolaps našeg elektro-energetskog prenosnog sistema, koji je prema saopštenjima započeo 20.juna a kulminirao 21. juna u 12.25 i na nekoliko sati u potpunosti paralizirao normalan život građana naše zemlje. Nakon početnog šoka, zavladala je nevjernica da je paralizirana čitava država pa i dobrim dijelom okolne susjedne zemlje: Crna Gora, Hrvatska.

Ređala su se izjave ničim prozvanih političara, uz pokoje „zalutalo“ stručno saopštenje entitetskih i državnih kompanija kojima prijenos energije nije u nadležnosti, već proizvodnja, reguliranje i operativni nadzor.

„Utvrđuju se okolnosti ispada dijela Elektroenergetskog sistema (EES) BIH, koji se dogodio danas u 12:25h, a prema prvim informacijama, došao je zbog problema u prenosnoj mreži u regionu i preopterećenja ključnih 400kV interkonektivnih vodova“, saopćeno je iz Nezavisnog operatora sistema BiH. U nastavku saopštenja se dalje navodi: „ Normalizaciju stanja otežavaju visoki naponi u 400kV i 220kV mrži, koji onemogućuju uključenje dalekovoda. Napominjemo da je, prije današnjeg incidenta, elektroenergetski sistem BiH, koji je pod konstantnim nadzorom operativnog osoblja NOSBiH-a, radio u punom kapacitetu, sa normalnim pogonskim parametrima ključnih elektroenergetskih objekata u Bosni i Hercegovini“ – naveli su iz NOS BiH, oprezno izbjegavajući pominjanje odgovornih koji bi trebali dati odgovore zašto se ovo desilo i da li se moglo spriječiti.

Ako NOS BiH nije, ko je onda odgovoran za prijenos električne energije i čija je nadležnost i odgovornost da se električna energija pouzdano, efikasno i sigurno isporuči do krajnjeg konzuma, odnosno građana, privrede i javnih institucija?

Odogovor na ovo pitanje ćemo pronaći u Zakonu o osnivanje kompanije za prenos električne energije u Bosni i Hercegovini, objavljenom u „Službenom Glasniku BiH“ br.: 35/2004, 76/2009 i 20/2014.

Ovim zakonom je uspostavljeno akcionarsko/dioničarsko društvo za prenos električne energije “Elektroprenos Bosne i Hercegovine” i definišu se njegove funkcije, ovlaštenja, upravljanje i vlasništvo. Kompanija obavlja svoje djelatnosti na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Cilj ovog zakona je formiranje jedinstvene prenosne kompanije i obezbjeđenje kontinuiranog snabdijevanja električnom energijom po definisanim standardima kvaliteta za dobrobit građana Bosne i Hercegovine. Zakonom se namjerava podržati stvaranje tržišta električne energije u Bosni i Hercegovini i integracija tog tržišta u regionalno tržište električne energije i regionalne razvojne aktivnosti u vezi sa energijom. Zakon se bazira na postojećoj međunarodnoj praksi i primjenjivim direktivama Evropske unije.

Dioničari akcionarskog društva „Elektroprijenos BiH“ su bosanskohercegovački entiteti Federacija BiH i Republika Srpska. Nakon registracije „Eelektroprijenosa BiH“ i u skladu sa zakonskim odredbama, sva sredstva i obaveze, neophodni za prenos i djelatnosti koje se odnose na prenos a koje obavljaju entitetske elektroenergetske kompanije: Javno preduzeće “Elektroprivreda” Bosne i Hercegovine, Javno matično preduzeće “Elektroprivreda” Republike Srpske i Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosna biće preneseni i postaće imovina novoosnovanog akcionarskog društva. Ovaj automatski prenos vlasništva uključuje sva sredstva, obaveze i vlasnička prava nad imovinom, uključujući pokretnu, nepokretnu, materijalnu ili nematerijalnu imovinu, finansijska sredstva, kao i svako drugo pravo ili interes na dio ili cjelokupnu imovinu koju su upravni odbori elektroprivreda u BiH, uz saglasnost vlada entiteta, odobrili za prijenos. Entitetima je u nadležnosti ostala samo ona imovina i sredstva neophodna za ispunjenje distributivnih djelatnosti koja je vezana za niskonaponsku i srednjenaponsku distributivnu mrežu nominalnog napona 35kV do, ili niže a sve ostalo, uključujući naponsku mrežu i trafo stanice snake 110kV, 220kV i 400kV, se prenose na „Elektroprijenos BiH“.

Prema gore navedenom Zakonu, početno vlasništvo „Elektroprijenosa BiH“ dato je vladama oba entiteta i to Federaciji BiH 58,9% i Republici Srpskoj 41,1%. Nadzor nad radom povjeren je Državnom Energetskom Regulatoru (DERK). Da li je u ovoj milijardu i kusur vrijednoj kompaniji ostavljeno mjesta i za nekog „stranog“ investitora, pokazaće vrijeme, s obzirom da je i zakonska uspostava ove kompanije izvršena pod pritiskom međunarodne zajednice prije dvadesetak godina.

Ako još uvijek ne vladaju stranci i struka, ko to onda vlada ovim moćnim konglomeratom od kojeg zavisi normalan život građana Bosne i Hercegovine i okolnih susjedskih zemalja, kako smo to mogli svjedočiti tokom jučerašnjeg kolapsa elektroenergetskog sistema.

Odgovor na to pitanje leži u etno-nacionalnoj okupaciji koja je u posljednjih dvadeset godina omogućila da ovom kompanijom i njenim ogromnim kapitalom vladaju složna braća predvođena naprije Dušanom Mijatovićem predstavnikom iz reda srpskog naroda do 2013.godine a nakon njega pa sve do danas i Matanom Žarićem predstavnikom iz reda hrvatskog naroda. Uzalud se godinu i kusur trojka na vlasti „sa bošnjačke strane“, upire da na ovu funkciju dovede nekog svog, jer je u Laktašima pao dogovor da u tu fotelju sjedne ponovo HDZ-ov kadar, decenijski vladar Uprave za Indiretno oporezivanje, Miro Džakula.

Društveno-politička kriza uzrokovana etno-nacionalnim podjelama po „Dejtonskom ključu“ je prisutna u svakom segmentu današnjeg bosanskohercegovačkog društva. Dok se vodi bespoštedna borba za vlast i pozicije među političkim igračima, propadaju ili bolje rečeno, svjesno se uništavaju ključni i kritični infrastrukturni sistemi za normalno funkcionisanje jedne države. Borba za dominaciju na elektroenergetskom tržištu se ne vodi samo zbog nacionalnog prestiža već i zbog jasne ekonomske računice. Konglomerat elektroprijenosa na računima uvijek ima više stotina miliona KM a njegova imovina vrijedi preko milijardu maraka, od čega se svake godine skoro pola milijarde reinvestira u „obnovu“ i unaprijeđenje elektroenergetske infrastrukture.

A kako su potrošeni ti silni milioni i u kakvom je stanju naš elektroenergetski sistem, najbolje ilustruje jučerašnja kriza ali i podatak da su još prošle godine međunarodni donatori upozoravali na ovakav najgori mogući scenario i odobrili 90 miliona kreditnog zaduženja za regulaciju visokih napona u elektroenergetskom sistemu BiH.

Međutim, kako se partneri u vlasti još uvijek ne mogu dogovoriti ko će u narednom periodu dijeliti ovaj unosni kolač, onda je i većina investicionog ulaganja na čekanju, pa nam se i u budućem periodu crno piše, sve su prilike kada je u pitanju neprekidno napajanje električnom energijom.

Ako ovome dodamo da u čitavoj Evropi, jedino Bosna i Hercegovina nema definisanu i određenu kritičnu infrastrukturu niti je izgradiila svoj državni zakonodavni sistem za njenu zaštitu i normalno funkcionisanje, onda možemo zaključiti da je ovaj rizik jedan od kritičnih u daljem funkcionisanju Bosne i Hercegovine. Kako se trenutne političke strukture teško mogu same dogovoriti oko ove problematike, a i ostalih sličnih, neophodnih za funkcionisanje normalnog života građana Bosne i Hercegovine, neophodno je da se u ovu krizu uključi ured Visokog predstavnika (OHR) gosp. Kristijan Šmit (Christian Schmidt), sa svojim potvrđenim Bonskim ovlastima i presječe imenovanje rukovodstva „Elektroprijenosa BiH“, baš kao što je to svojevremeno učinio i njegov prethodnik Valentin Incko (Valentin Inzko) 2009.godine.

Analiza: doc.dr.sc. Edin Garaplija, Predsjednik Tehničkog komiteta TC59 Sigurnost i zaštita pri BAS Institutu za standarde Bosne I Hercegovine

EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW