Otvaranje novog graničnog prijelaza u Gradišci već mjesecima je jedno od najvažnijih infrastrukturnih i ekonomskih pitanja u Bosni i Hercegovini. Iako se na prvi pogled čini da je riječ o administrativnoj proceduri i formalnom usvajanju pravilnika, iza cijelog procesa krije se mnogo ozbiljniji problem koji traje već dvije godine i koji se direktno odnosi na raspodjelu prihoda od poreza na dodanu vrijednost između entiteta i Brčko distrikta.
Ključni zastoj nastao je u Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje BiH, gdje član odbora iz Federacije BiH Zijad Krnjić odbija podržati novi Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji UIO. Usvajanje tog pravilnika neophodno je kako bi novi granični prijelaz mogao zvanično početi s radom.
Krnjić je svoj stav više puta obrazložio tvrdnjom da neće podržati donošenje pravilnika dok se ne riješi pitanje novih koeficijenata za raspodjelu prihoda od PDV-a. Prema njegovom mišljenju, neprihvatljivo je donositi nove odluke i širiti kapacitete UIO dok se istovremeno ignorišu postojeći propisi koji jasno definišu način raspodjele novca između entiteta.
Problem dodatno komplikuje činjenica da ministar finansija BiH Srđan Amidžić već više od dvije godine odbija da pitanje novih koeficijenata uvrsti na dnevni red sjednica Upravnog odbora UIO. Posljednji put ta tema razmatrana je u septembru 2023. godine, nakon čega je praktično nastupila potpuna blokada procesa.
Kako funkcioniše raspodjela novca od PDV-a
Sistem raspodjele prihoda od PDV-a u Bosni i Hercegovini zasniva se na podacima o krajnjoj potrošnji u entitetima i Brčko distriktu. Uprava za indirektno oporezivanje prikuplja podatke iz PDV prijava kompanija i na osnovu njih procjenjuje koliko je poreza prikupljeno u kojem dijelu države.
Na osnovu tih podataka određuju se koeficijenti raspodjele, a prema važećim pravilima oni bi se trebali usvajati svaka tri mjeseca, odnosno na kvartalnom nivou. Ti koeficijenti služe kao privremeni model raspodjele sredstava sa jedinstvenog računa UIO prema Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu.
Sistem predviđa i redovna poravnanja kako bi se ispravile eventualne greške ili nepravilnosti u PDV prijavama. Nakon prvih šest mjeseci vrši se prvo privremeno poravnanje, nakon godinu dana drugo, dok se konačno poravnanje radi nakon pet godina, kada se zaključavaju sve prijave i završavaju eventualne korekcije.
U praksi je to značilo da su entiteti u određenim periodima vraćali novac jedni drugima, zavisno od toga ko je u datom trenutku dobio više sredstava nego što mu pripada. Takvi procesi ranije nisu izazivali veće političke sukobe jer su se dugovanja rješavala kroz dogovore i sukcesivna umanjenja uplata sa jedinstvenog računa.
Jedan od rijetkih ozbiljnijih sporova dogodio se nakon poravnanja za 2009. i 2010. godinu, kada je Federacija BiH prema obračunima dugovala novac Republici Srpskoj. Taj slučaj završio je i pred Sudom BiH, koji je presudio u korist RS-a i odredio isplatu oko 30 miliona KM na ime kamata. Međutim, presuda nikada nije u potpunosti provedena, između ostalog i zbog problema oko načina izvršenja isplate.
Sve veći finansijski i politički problem
Aktuelna situacija značajno je drugačija od ranijih nesuglasica jer se sada, prema tvrdnjama predstavnika Federacije BiH, dug kreira u suprotnom smjeru. Federacija smatra da Republika Srpska kroz postojeću blokadu dobija više novca nego što joj pripada prema stvarnim podacima o potrošnji.
Iako konačni obračuni još nisu završeni, ranije izjave članova Upravnog odbora ukazuju da bi dug mogao iznositi najmanje 150 miliona konvertibilnih maraka. Upravo zbog toga predstavnici Federacije insistiraju da se najprije usvoje novi koeficijenti i izvrše poravnanja, pa tek onda otvaraju druga pitanja unutar UIO.
Takva situacija dovela je do potpunog zastoja u procesu otvaranja novog graničnog prijelaza Gradiška. Iako postoje prijedlozi o privremenom rješenju i ograničenom radu prijelaza, jasno je da bi to predstavljalo samo kratkoročno odlaganje problema.
Bez dogovora o raspodjeli prihoda od PDV-a i deblokade rada Upravnog odbora UIO teško je očekivati trajno rješenje. U suprotnom bi finansijski spor između entiteta mogao dodatno rasti, dok bi istovremeno infrastrukturni projekti od državnog značaja ostajali taoci političkih sukoba i institucionalnih blokada.