Aljaska između Minhena i Jalte: Historija kuca na vrata
Predstojeći susret Donalda Trumpa i Vladimira Putina na Aljasci ne može se posmatrati kao još jedan protokolarni događaj u kalendaru međunarodne diplomatije. Iako je javno okarakterisan kao prilika da se „rješavaju ključna međunarodna pitanja“, u mnogim evropskim prijestolnicama – posebno na istoku kontinenta – odzvanja zvuk historijskih alarma.
Paralele s Minhenskom konferencijom 1938. i Jaltskim samitom 1945. godine nameću se gotovo same od sebe. Tada su velike sile, bez prisustva i saglasnosti pogođenih naroda, odlučivale o granicama, suverenitetu i budućnosti čitavih država. Ishodi su bili bolni i dugotrajni – Čehoslovačka je, nakon Minhena, izgubila ključni teritorij i ubrzo bila potpuno okupirana; istočna Evropa, nakon Jalte, provela je desetljeća iza željezne zavjese.
Danas, dok rat u Ukrajini traje već treću godinu, strah od ponavljanja tih grešaka je opipljiv. Svaka ideja „teritorijalnog kompromisa“ u kojem Ukrajina, bez svog pristanka, prepušta dio teritorije Rusiji, podsjeća na politiku „appeasementa“ iz 1938. godine – onu istu koja je, umjesto da spriječi rat, ohrabrila agresora.
Ovdje vrijedi prisjetiti se i jednog modernog koncepta koji se rijetko spaja s geopolitičkim pregovorima – ESG principa (Environmental, Social, Governance). Njihov treći stub, „Governance“, traži transparentno donošenje odluka, uključivanje svih relevantnih strana i odgovornost prema pogođenim zajednicama. Kada se odluke donose iza zatvorenih vrata, bez glasa onih na koje se najviše odnose, ne krši se samo politički legitimitet, već i osnovno načelo dobrog upravljanja.
Upravo u tome leži najveća bojazan oko Aljaske – da će, pod izgovorom mira, biti stvoren opasan presedan: da se oružana agresija može nagraditi teritorijalnim dobitkom, i to bez saglasnosti napadnute države. Takav pristup ne bi samo potkopao međunarodno pravo, nego i obeshrabrio male zemlje širom svijeta da vjeruju u postojanost globalnog poretka.
Historija nas uči da mir skrojen bez onih koji ga trebaju živjeti rijetko traje. Od Minhena do Jalte, kompromisi napravljeni s agresorima uglavnom su kupovali samo kratkotrajno zatišje, a cijenu su uvijek plaćali slabiji. Aljaska bi mogla postati nova prelomna tačka u evropskoj sigurnosnoj arhitekturi – pitanje je samo hoće li to biti simbol opasnog popuštanja ili hrabrog otpora starim obrascima političke trgovine.