Portal Slobodna Bosna prenosi analizu Fuada Đidića, diplomate i publiciste, koji je, zajedno s dr. sci. Mirelom Karahasanović, uvodničar na predstojećoj sesiji Kruga 99 zakazanoj za nedjelju, 6. jula 2025. godine. Tema sesije nosi naziv:
„Srebrenica: priroda zla i obavještajno prikrivanje genocida – na osnovu novootkrivenih dokumenata Bijele kuće“.
Kako navodi Slobodna Bosna, riječ je o ozbiljnoj i uznemirujućoj analizi na osnovu transkripata razgovora iz 1993. godine između tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona i ruskog predsjednika Borisa Jelcina. Ti razgovori, koji se sada prvi put deklasifikuju u cijelosti, bacaju novo svjetlo na ulogu velikih sila u odnosu prema ratu u BiH – posebno prema Bošnjacima.
U članku se navodi da je tokom neformalnog ručka u Vancouveru Jelcin iskoristio trenutak da redefiniše rusku poziciju prema Bosni i Hercegovini, naglašavajući da je „nemoguće da se ukine embargo na oružje za Bosnu“, i otvoreno izjavljujući da su Bošnjaci potencijalno opasan element, navodeći:
„Više oružja u toj oblasti može dovesti do hiljada novih smrti, pogotovo ako znate ko su muslimani.“
Još šokantnija je reakcija tadašnjeg američkog predsjednika Clintona, koji bez protivljenja dodaje:
„Oni ubijaju jedni druge bez razmišljanja.“
Slobodna Bosna ističe da je ovo jasan pokazatelj kako su Bošnjaci tokom rata u BiH bili stigmatizovani kao sigurnosni rizik, što je poslužilo kao izgovor za održavanje embarga na oružje, ostavljajući ih nezaštićenima pred agresijom. Fuad Đidić u tekstu naglašava da ovakve izjave ne predstavljaju samo diplomatski cinizam, već i sistemsku nepravdu i selektivnu primjenu međunarodnog prava.
Dodatno, dokumenti osvjetljavaju ulogu ruskog ambasadora Vitalija Čurkina, kojeg Jelcin u razgovoru sa Clintonom sam ocjenjuje kao „nedovoljno kredibilnog“, ali koji će decenijama kasnije, 2015. godine, staviti veto na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN – za što mu je u Istočnom Sarajevu podignut i spomenik.
Đidić zaključuje da ovi dokumenti pokazuju ne samo kako je Bosna bila žrtva brutalne agresije, već i velikodržavnih političkih igara, gdje su „muslimani u Bosni“ tretirani kao remetilački faktor, a njihova borba za opstanak često prikazivana kao prijetnja, a ne legitimna odbrana.
„Embargo na oružje prerastao je u embargo na pravdu“, zaključuje se u analizi, dodajući da je percepcija Bošnjaka kao problema – etiketiranih kroz prizmu vjere i etničkog identiteta – postala opasna konstanta u međunarodnoj politici, koja traje do danas.