O velikim ljudima, njihovim djelima, ljudskosti i ostavštini za buduće generacije teško je sabrati dovoljno riječi za smislene rečenice. Obično se o Velikima piše malo. Sve što je Abdulah Sidran uradio za ovu zemlju i njene narode je Veliko. Snažno. Ogromno. Neprocjenjivo. Vječno. Hvala za sve!
”Vidim, kroz okna dućanska, zabrinuta prolaze lica, i nijema. Kamo će stići, Bože, Koji sve znaš? Ne hulim, samoću sam ovu primio ko dar, ne kaznu, ko premoć, nipošto užas. Stići će, znam, odjutra, ljudi neki. Morao je i noćas neko umrijeti. Duša je moja spremna, ko kalem i papir predamnom. Šutnja i čama. Koga Si, noćas, otrgnuo gradu? Čije ćemo ime spominjati jutrom, uz duhan i kahvu, narednih dana? Treba biti mudar, neka se strava čekanja na licu ne očituje.” (Bašeskijina samoća – A.Sidran)
Abdulah Sidran 1944-2024