Ljudi smirite se, ljudi na ivici smo tragedije. Ljudi dragi ne dozvolimo da mladim ljudima idemo na groblje, bolnice. Sve ja to razumijem, svu ljubav prema voljenom klubu. Znam vrlo dobro šta je ljubav i odanost ekipi koju voliš, klubu za koji navijaš, boji kojoj pripadaš. Kada je „Željo“ 1985 ispao iz Kupa UEFA, kada je u finalu trebao igrati sa „Realom“ iz Madrida, ja sam danima nakon te utakmice imao povišenu temperaturu. Rekoše ljekari „ Ovo je na nervnoj bazi.“
Šta je voljeti znam, to dugo znam. I danas volim „Željezničar“, ali imam masu prijatelja koji navijaju za „Sarajevo“ i nema tih para za koje bih dao ona naša prepucavanja nakon utakmice. Narode, došli smo do ivice i svaki naredni korak vodi nas u suze, bol, patnju radi gubitka mladih života ili pravljenja doživotnih invalida. Pišem ovo i apelujem na sve one koji mogu uticati na te mlade glave, koje pod adrenalinom u masi situacija, gube razum u želji da ponizi protivnika u ovom redu dešavanja, kojih je prepuna ova zemlja i koja ima sve moguće podloge za mržnju i put ka groblju. Ubi vas silna želja da na bilo koji način ponizite protivnike, a da pri tome ne razmišljate o posljedicama.
Pišem sve ovo da vam skrenem pažnju na posljedice koje nas mogu dovesti do suza. Vaših suza, suza majki, prijatelja rodbine zbog onoga što visi u zraku.
Posljednja dešavanja u Hercegovini, a vezana su za sukobe pristalica Fudbalskih klubova „Velež“ i „Zrinjski.“ U Stocu napadnuti mladići, u Mostaru isto. Otimanje transparenata od strane „Veležovih“ pristalica „ Red Army“ pristalicama „Ultrasa“ najvatrenije grupe koja podržava „ Zrinjski“ u navijačkom svijetu predstavlja veliku sramotu za one kojima su transpareti oteti. Velika sramota, ali zar taj navijački folklor ide do te mjere daleko i da li je tako daleko otišao da su pojedinci spremni i ubiti zbog toga. E to je problem, baš problem. Ali te mlade usijane glave koje su u velikom broju primjera potpomugnuti kojekakvim opijatima niti pod razno ne smije biti razlog za ono što nas može snaći.
Nedavno je u posljednjem trenutku zaustavljen sukob „Manijaka“ i“ Hordi zla.“ U narednu subotu je derbi u Mostaru, a u nedjelju u Sarajevu. Ono što moramo imati u vidu jeste ovdašnji mentalitet koji nas tjera u polarizaciju koja nas je devedesetih dovela do tragedije svjetskih razmjera. A ovdje je sve na ivici noža i samo trenutak treba da plane. Krenemo li od političara i o njihovom održavanju na vlasti. Svi samo brane svoje i samo svoje kako bi zadržali fotelje. A obzirom da ih mržnja hrani i da im je ona put ka ostanku u foteljama.
Policija, o tome je već i bezpredmetno trošiti riječi. Idu zatim novinari koji se i u ovakvim situacijama stavljaju na jednu ili drugu stranu. Nema tu ljudi pobjednika, nema veze ko je kome draži kad je staza već dobrano utabana ka tragediji. Pa otvorite portale iz Hercegovine i ovlaš pogledavši imate na sonu stavljanje na stranu „ svojih.“ I to kao da je normalno, nema razmišljanja o posljedicama, oni pravdaju sve što su njihovi uradili. Nije važno šta samo neka su one njihove namlatili. Kao novinar, kada su u pitanju sukobi ovakve vrste, ne postoji strana postoji samo osuda nasilja, huliganstva. Šta ako se nakome nešto desi, kako ćete onda reagovati. Znate li da ste u tim situacijama odgovorni za širenje mržnje kao medij i da je zakon, kakav nije, itekako bi odgovarali. Ako pišeš o tome gledaj da smiriš te mlade ljude, a ne da ih tjeraš u smrt.
Hajde samo malo dajte mozgu šansu. Ama bolan, bolan nebio, nema stavljanja na bilo koju stranu u ovim situacijma. Ne braniš ti svoje nego „ložiš“ i svoje i nihove na zlo, zlo koje, opet ponavljam, je na korak od smrti, ranjavanja, pravljenja invalida od te mladosti koja još tupavo nije ni krenula sa životom. A na sve ovo treba itekako uzeti u obzir uticaj politika ovdašnje, koja je u svojim silnim željama za vlašću, spremna da budu inicijator sukoba. I ne zanima ih broj ranjenih, zbodenih, ubijenih, zanima ih samo da su napadnuti naši od strane njihovih.
Ne nasjedajte ljudi dragi. Ne dozvolimo tragedije i vjerujte da svi mi kao pojedinci možemo mnogo uraditi. I sretno nam svima koji volimo sport i koji volimo natjecanja. Ne dozvolimo onima koji nas, kao, vode sve ove godine, da imaju materijal koji služi samo za njihovo dobro. Ljudi koji pišete, govorite javno u medijima, koji jedete hljeb od toga, dajte da se uozbiljimo i stanemo svojim radom na put ludilu i tragediji u protivnom, ponavljam vi ste itekako odgovorni za užas koji nas vrlo lako može zadesiti.
