Pokušaj nekih lokalnih političara da dostignu regionalnu ambiciju organiziranjem “sve-bošnjačkog” sabora nije ništa drugo do bijeg od stvarnosti i kontinuitet slijednosti najavljenih sličnih nacionalističkih pokušaja u bližem komšiluku.
Razno-razni politikanti, koji se u posljednjim decenijama nakotiše u bosanskohercegovačkom društvu, ne uče iz historijskih lekcija, iako se često pozivaju na “mudrosti” nekih svojih vođa. Kratka im je politička pamet pa zaboravljaju kako neslavno prođoše slični nacionalistički skupovi iz 90-tih godina.
A za nauk je svima da se podsjetimo propasti Milošević-Karadžićeve ideje “svi Srbi u jednoj državi” za koju dobiše zasluženu nagradu na Haškom sudu. Ili Izetbegovićevog “sve-bošnjačkog” sabora, na kojem se ova ništa manje nacionalistička ideja istopi ko puter po pilavu, ponajviše zahvaljujući dalekovidnosti bosanskohercegovačkih intelektualaca i patriota: Isakovića, Durakovića, Filipovića…
Da ovu “svebošnjačku” inicijativu treba posmatrati kao produkt neartikulisanih ambicija i želja nekolicine nezadovoljnih pojedinaca proizašle iz Bakirove SDA, to znaju i ptice na grani. I to, da je Bakiru najžalije Keme, nekadašnjeg njegovog (para)obavještajca a današnjeg političkog ideologa NIP-a, narod zna a valjda znaju i istražitelji koji su plaćeni da se bave političkim ubistvima. Al’ šta je još nadum’o Dino, samoproglašeni “bošnjački lider”, sa svojim skupom u pokušaju, e to nikome osim njemu, Ademovićima i Čamparama, nije jasno.
“More bit da bidne, a more bit i da ne bidne”, kako to slikovito reče jedan od ideologa SDA uoči agresije na Bosnu i Hercegovinu, pa se “po zadatku” dislocira u Tursku da prikuplja donacije. More li biti da ovakva “svebošnjačka” nakaradna inicijativa daje formalno-pravni legitimitet za (ne)obvezujuće odluke koje priprema “svekoliki srpski” sabor na matrici Garašaninovog “Načertanija” i “velike Srbije”. Baš tako je i u praskozorje rata osnovana prva nacionalna stranka u Bosni i Hercegovini, Stranka Demokratske Akcije (SDA). A ubrzo za njom i Srpska Demokratska Stranka (SDS) i Hrvatska Demokratska Zajednica (HDZ) kao “odgovor” na nacionalno osvještenje Bošnjaka. Sve same “demokrate”, oličenje BH demokratije (li što bi na šatrovačkom kazali “krademo ti i ja”), koje su pri obračunu sa neistomišljenicima imali poznate “demokratske” metode kao npr. batinanje, javni linč, a kad zatreba i likvidacije nepodobnih.
A sve su prilike da “more bit ne bidne” po njihovom, pogotovo jer su ovakve desno-orijentirane inicijative ipak stvar prošlosti i historijskog “zaborava”. Sve su prethodne završile neuspjehom i debaklom pa se za nadati da će i ove. A do tada ćemo vidjeti da li će se probuditi lijevo-orijentirani kojima su puna usta građanske države jednake za sve. Evo vam onda historijske šanse gospodo.
Puno mudrije će biti da umjesto “svebošnjačkog”, sazovete SVEBOSANSKI kongres na kome će se skupiti svi predstavnici bosanskohercegovačkih naroda i svih drugih koji ovu zemlju smatraju svojom jedinom domovinom. A tu su, da budemo precizni, pored nacionalnih zajednica: Bošnjaka, Srba i Hrvata, još i nacionalne manjine: Albanci, Jevreji, Romi, te mnogobrojna skupina onih koji svoje nacionalne osjećaje čuvaju samo za sebe pa se izjašnjavaju kao GRAĐANI Bosne i Hercegovine. Na tom i takvom skupu potrebno je redefinirati strateške nacionalne inicijative u pogledu daljeg geopolitičkog pozicioniranja Bosne i Hercegovine na međunarodnom planu ali i dati jasne smjernice za unutardržavnu reorganizaciju, bar kada je u pitanju državna uprava.
Potrebna nam je politička mudrost i ulaganje u buduće generacije, jer sa onima koji i dalje žive u prošlosti dalje se ne može.
piše dr.sc. Edin Garaplija
