Foto: Alexander Karlsson/Försvarsmakten

Švedska je država poznata po svojoj progresivnoj socijalnoj politici, visokim porezima finansira se snažna mreža socijalne sigurnosti, velikodušno odsustvo za roditelje, kao i javno zdravstvo i obrazovanje. Međutim, sigurnost se sve više nalazi na klimavim nogama, zbog pojave velikog broja bandi. Zašto stvar izmiče kontroli i kako bi se problem mogao riješiti prema mišljenju stručnjaka?

Na pitanje da svoje opšte zadovoljstvo životom ocijene na skali od 0 do 10, Šveđani su dali ocjenu 7,3. Što je jedna od najviših ocjena među zemljama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).

Prema statistici iste organizacije u 2016. godini, stopa zaposlenosti u Švedskoj bila je jedna od najviših u OECD-u. Više od tri četvrtine ljudi od 15 do 64 godine radilo je plaćeni posao, u poređenju sa prosjekom od 68%.

Švedska eksperimentiše sa šestosatnim radnim danima i nudi fleksibilne radne aranžmane usmjerene na poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života.

Također, samo neki od parametara koji pokazuju zašto je Švedska idealna zemlja za život, te da njeni stanovnici žive dugovječan i sretan život su sljedeći.

Očekivano trajanje života pri rođenju je 82 godine, dvije godine više od prosjeka.

Nivoi PM2,5 – sitnih zagađivača u vazduhu koji mogu ući u pluća i oštetiti srce i respiratorni sistem, manji su od polovine prosjeka, a 96% Šveđana kaže da je zadovoljno kvalitetom svoje vode.

Čini se da je i kvalitet obrazovanja bolji. Prosječan učenik postigao je 496 bodova u OECD-ovom programu za međunarodno ocjenjivanje učenika (PISA).

U Švedskoj postoji i visoka izlaznost birača i snažan osjećaj zajedništva. Naime, više od 90% ljudi kaže da zna nekoga na koga bi se mogli osloniti u trenutku potrebe.

Uprkos snažnoj mreži socijalnog osiguranja, zemlja doživljava sve veću nejednakost u prihodima, pri čemu 20% stanovništva zarađuje četiri puta više od onih na dnu. Anti-imigracijski osjećaj je također u porastu. Upravo veliki broj migranata predstavlja problem u ovoj zemlji, a evo i na koji način.

Za porast kriminala odgovorna loša integracija imigranata

Švedska je nekoliko decenija imala neke od najizdašnijih imigracionih politika zapadnog svijeta, ali ih je znatno pooštrila posljednjih godina nakon naglog porasta kriminala za koji se uglavnom okrivljuje loša integracija imigranata.

Švedska ima najveću stopu nasilja po glavi stanovnika u Evropskoj uniji. Prošle godine je 55 ljudi ubijeno u 363 odvojena incidenta u zemlji od samo 10 miliona ljudi. Poređenja radi, bilo je samo šest smrtonosnih pucnjava u tri druge nordijske zemlje zajedno.

Policija kaže da su švedske bande u nekim slučajevima pomagale problematičnim tinejdžerima od 14 godina da pobjegnu iz domova za mlade kako bi izvršili naručena ubistva u zamjenu za novu odjeću, novac i drogu.

Norveška je rekla da švedske kriminalne mreže sada djeluju u svim dijelovima zemlje. Prisustvo bandi postalo je vidljivije, privučeno višim cijenama droge i manjom konkurencijom, navela je norveška policija u nedavnom pismu vladi koje je Reuters dobio u skladu sa norveškim zakonom o slobodi informacija.

Otvorene granice EU olakšale su kriminalcima kretanje po nordijskom regionu, ali Danska je ovog ljeta pooštrila nadzor na svojoj švedskoj granici i počela aktivnije praćenje putnika koji stižu vozom iz Švedske.

Zemlja je primila preko dva miliona ljudi od početka milenijuma; oko 20% stanovništva je rođeno u inostranstvu.

“Stvarnost je u ovom trenutku da ne samo Danska već veliki dijelovi Skandinavije osjećaju posljedice dugotrajne neuspjele imigracione i pravne politike u Švedskoj, i mi to shvaćamo krajnje ozbiljno”, rekao je Peter Hummelgaard, ministar pravde, na konferenciji za novinare.

Strommer je rekao da Danska također snosi određenu odgovornost za svoje vlastite bande, ali se složio s velikim dijelom kritika u vezi s problemom švedskih bandi.

Skandinavske zemlje zajedno u borbi protiv švedskih bandi

Skandinavske zemlje će pojačati policijsku saradnju i formirati čvorište u Stockholmu u nastojanju da spriječe da se ozbiljan problem švedskog kriminala bandi proširi na Norvešku, Finsku i Dansku, objavila je švedska vlada.

Švedske bande dugo su bile među najnasilnijim u Evropi, ali ove godine 10 Šveđana – više od polovine maloljetnih – optuženo je u Danskoj za pokušaj ubistva ili posjedovanje oružja, izazivajući uzbunu i oštre kritike u Danskoj.

Švedski ministar pravosuđa Gunnar Strommer rekao je Reutersu da će kao odgovor Švedska i Danska poslati policajce u zemlje jedne druge.

“Važan razlog za to je mogućnost razmjene informacija između naših zemalja u realnom vremenu”, rekao je Strommer. “I kako bi mogli u ranijoj fazi identificirati koja djeca i mladi ljudi su u opasnosti da budu uvučeni u ove kriminalne mreže, i kako bi to spriječili.”

Osim toga, u Stokholmu bi se uspostavilo nordijsko središte policajaca iz Finske, Norveške i Danske. Norveški i finski oficiri su već tamo, a Danci će se pridružiti za nekoliko sedmica.

Danske bande su angažovale članove švedske bande za nasilne napade na rivale, a danski ministar pravde Peter Hummelgaard rekao je da je bilo 25 takvih slučajeva samo od aprila. On ih je nazvao “djecom vojnicima” i rekao da Švedska ima “bolesnu” kulturu nasilja koja nije željena u Danskoj.

Mišljenje stručnjaka o rješavanju ovog problema

Prvi parametar koji je naveden u naučnom članku Richarda Orangea, s odsjeka za kriminalistiku Univerziteta u Švedskoj jeste povećanje broja i dužine zatvorskih kazni.

I sadašnja desničarska i bivša vlada lijevog centra tvrde da će stavljanje većeg broja članova bandi u zatvor smanjiti kriminal bandi.

Tidö sporazum između tri vladine stranke i ekstremno desnih Švedskih demokrata uključuje obećanje da će se udvostručiti kazne za zločine bandi, da se okonča sistem mängdrabatt u kojem osuđeni za više zločina ne služe punu kaznu za svaki, da se pooštre zakoni o uslovnom otpustu i stvore zatvori za mlade.

Zatim, nulta tolerancija policije. Šta bi to značilo?

Planovi nove vlade da uvede zone za zaustavljanje i pretragu, uklapaju se u kategoriju policije nulte tolerancije, ideju da policija može povratiti kontrolu nad područjima s problemima kriminala povećanjem prisustva policije, zaustavljanjem i pretresom ljudi, i hapšenje ljudi čak i za manje prekršaje, kao što je posjedovanje manjih količina droge.

Ideja sa zonama za zaustavljanje i pretraga je da se dozvoli policiji da privremeno stvori područja u kojima može zaustaviti i pretražiti koga god želi bez osnovane sumnje da je počinio zločin.

Intervencija grupnog nasilja, strategija uvedena u američkim gradovima, je “obećavajuća”. Strategija, poznata kao “Sluta skjut” na švedskom (“prestani pucati”), fokusira svoje odvraćanje na kriminalne grupe, a ne na pojedince, pri čemu policija i socijalni radnici blisko sarađuju sa zajednicama pogođenim kriminalom.

Poznati kriminalci iz bandi pozivaju se na “pozive”, sastanke, na kojima se suočavaju sa žrtvama nasilnih zločina, upozoravaju da će, ako se nasilje nastavi, biti na žestokoj meti policije i drugih agencija, a također im se nudi izlaz od kriminala bandi .

Liberalizacija strogih švedskih zakona o drogama

Prozor u švedski kriminalni svijet koji je pristupna policija otvorila 2020. i 2021. šifriranim servisima za ćaskanje Encrochat i ANOM jasno je pokazao koliko je pucnjava u švedskoj bandi povezano s kontrolom ruta krijumčarenja droge iz Danske u Malmö, a zatim u Finsku i Norveškoj, kao i lokalnim tržištima droga širom zemlje.

Da policija više ne mora da traži i krivično goni posjedovanje malih količina kanabisa, imala bi više resursa za borbu protiv težih zločina.

Uložiti velika sredstva u škole u ugroženim područjima

Dugoročno gledano, najvažnija mjera koju svaka vlada može poduzeti da smanji kriminal bandi, bila bi velika ulaganja u škole.

Na kraju, i švedski političari se suočavaju sa istom zagonetkom kada je u pitanju kriminal kao i njihove kolege širom svijeta. Retorika i politike “oštre borbe protiv kriminala” koje birači najviše cijene zapravo nisu toliko efikasne.

“Oni prave dobre zvučne zapise i koriste emocije koje ljudi osjećaju i to im pomaže da pobijede na izborima. Možete postati pomalo cinični jer se veliki dio debate vodi o stvarima za koje istraživanja pokazuju da ne funkcioniraju, a premalo o stvarima za koje znamo da rade, ali koštaju mnogo resursa.”