Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), prof. dr. Zijad Bećirović, komentarišući posljednju eskalaciju na Bliskom istoku za Radiosarajevo.ba, ističe da se ova kriza mora posmatrati u širem kontekstu globalne sigurnosti, geopolitičkih posljedica, ekonomskih utjecaja – posebno u oblasti energetike – te mogućih refleksija na područje Zapadnog Balkana.
Prema njegovim riječima, Bliski istok i dalje predstavlja glavni izvor globalne nestabilnosti. Svaki sukob u toj regiji, posebno onaj između moćnih regionalnih aktera poput Irana i Izraela, može vrlo lako prerasti u širi međunarodni konflikt. Ulogu u tome igraju i veliki globalni igrači poput SAD-a, Rusije i Kine, kao i specifična unutrašnja dinamika arapskog svijeta.
“Američki udari na Iran dodatno su rasplamsali unutrašnje rasprave u Teheranu o smjeru u kojem bi zemlja trebala ići, uključujući i pitanje ostanka vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija na vlasti. Sve češće se razmatra i scenario budućnosti Irana bez Hamneija – bilo usljed njegove smrti, s obzirom na godine, ili kroz političke promjene”, navodi Bećirović.
Dodaje kako različiti regionalni i globalni akteri često koriste bliskoistočne sukobe za ostvarivanje vlastitih ciljeva – bilo da je riječ o odvraćanju pažnje sa unutrašnjih problema, mobilizaciji podrške kroz polarizaciju, ili o jačanju vlastitih političkih pozicija.
Također upozorava na sve prisutniju manipulaciju informacijama i širenje lažnih narativa u kontekstu izraelsko-iranskih odnosa, što se može preliti i na druge regije, uključujući i Zapadni Balkan.
Kada je riječ o našoj regiji, Bećirović naglašava da krize s Bliskog istoka mogu imati snažan odjek u etnički i vjerski raznolikim društvima Zapadnog Balkana – kroz polarizaciju javnosti, buđenje radikalnih grupa, te pojačanu retoriku podjela. Pojedini akteri, uključujući političare, parapolitičke strukture i paravojne grupe, mogu instrumentalizirati sukobe iz vana kako bi skrenuli pažnju s domaćih problema ili ojačali nacionalističke narative.
Komentirajući moguće posljedice američkih napada na iranska nuklearna postrojenja, Bećirović napominje da bi takav razvoj događaja mogao natjerati Iran da se povuče iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT), čime bi dodatno ubrzao svoj nuklearni program bez međunarodnog nadzora. Dodaje da su diplomatski mehanizmi, poput sporazuma iz 2015. godine, pokazali veći potencijal za ograničavanje iranskih ambicija nego vojna rješenja. Iran tvrdi da koristi nuklearnu tehnologiju isključivo u mirovne svrhe, dok Izrael, koji se smatra nuklearnom silom, nije potpisnik NPT-a.
Iako geografski udaljen, Zapadni Balkan je, prema Bećiroviću, dio šire informacijsko-strateške sfere utjecaja. Zbog toga postoji realna opasnost od političke i sigurnosne zloupotrebe bliskoistočnih dešavanja u našoj regiji. Zato se ističe potreba za jačanjem demokratskih institucija, suzbijanjem dezinformacija, te aktivnijim angažmanom EU i NATO-a kako bi se spriječilo prelijevanje konflikta.
Dodaje i da napadi na Iran šalju jasnu poruku svim akterima koji predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti SAD-a – da se američka reakcija može dogoditi brzo i odlučno. Oni koji se nalaze na američkoj OFAC listi (tzv. “crna lista”) smatraju se ozbiljnom prijetnjom i trebali bi se suzdržati od komentara. Među njima su i osobe koje krše međunarodne sporazume kao što su Daytonski, Ohridski, Prespanski i drugi dogovori koje podržava SAD.
Na kraju, Bećirović se osvrće i na širi kontekst: izraelski novinar Eyal Berkowitz upoređuje obračun s Hamasom s četvrtfinalom, napad na Iran s polufinalom, dok bi konačni sukob s Turskom mogao predstavljati “finale”. Ovakva emocionalna identifikacija s bliskoistočnim akterima, zaključuje Bećirović, može povećati ranjivost društava na ekstremne narative i otvoriti prostor za utjecaj stranih sila – kako u medijima, tako i u nevladinom sektoru i vjerskim zajednicama.