Bosna i Hercegovina i dalje se suočava s izazovima nacionalizma, koji se snažno ogleda u retorici političkih stranaka. Ova retorika, koja se često oslanja na etničku pripadnost i historijske traume, utječe na političku klimu, ali i na svakodnevni život građana. Osim toga, nacionalističke stranke često koriste ovu retoriku kao način prikrivanja svojih kriminalnih aktivnosti, koje su duboko ukorijenjene u njihovu politiku.
Na političkoj sceni dominiraju tri glavne nacionalističke stranke: Stranka demokratske akcije (SDA), Hrvatska demokratska zajednica (HDZ BiH) i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Svaka od ovih stranaka koristi nacionalističku retoriku kako bi mobilizovala svoje birače, često koristeći strah od „drugih“ kao sredstvo političke mobilizacije, dok istovremeno umanjuju vlastite kriminalne skandale.
SDA, na čelu s liderom Bakirom Izetbegovićem, redovito apelira na Bošnjake, ističući potrebu za zaštitom nacionalnih interesa. U posljednjih nekoliko godina, Izetbegović je često isticao „prijetnje“ od strane Srba i Hrvata, što dodatno polarizira političku scenu. Primjer takve retorike je Izetbegovićev istup nakon posljednjih lokalnih izbora, kada je optužio HDZ za “ponovni pokušaj podjela” unutar BiH, što je izazvalo oštre reakcije iz redova HDZ-a. Međutim, unutar stranke, višestruki su optužbe o korupciji i zloupotrebi položaja, što ukazuje na to da se nacionalizam često koristi kao dimna zavjesa za skrivanje vlastitih kriminalnih radnji.
HDZ BiH, na čelu s Draganom Čovićem, koristi sličnu strategiju, predstavljajući se kao zaštitnik hrvatskih interesa. Čović redovito ističe da su Hrvati u BiH ugroženi i da im je potrebna „legitimna“ politička reprezentacija. U tom kontekstu, njegovi govori često uključuju fraze o „borbi za prava Hrvata“, što dodatno podgrijava etničke tenzije. Tokom razgovora o ustavnim reformama, Čović je izjavio da je „neprihvatljivo“ da Hrvati budu „drugorazredni“ u vlasti, čime je izazvao oštre kritike iz drugih političkih krugova. Ipak, i unutar HDZ-a postoje glasne sumnje o korupciji i zloupotrebama, a optužbe za nelegalne financijske transakcije i povezanost s organiziranim kriminalom često se provlače kroz medije.
SNSD, predvođen Miloradom Dodikom, predstavlja interese Srba, ali njegova politika ne može se odvojiti od optužbi za korupciju i organizirani kriminal. Dodik je poznat po svojim separatističkim izjavama, a njegova retorika često uključuje negiranje državnih institucija BiH. U nedavnom obraćanju, Dodik je izjavio da će Republika Srpska nastaviti svoje “suverene” aktivnosti bez obzira na reakcije iz Sarajeva, što dodatno produbljuje podjele unutar države. Pored toga, na različitim razinama vlasti, SNSD se suočava s optužbama za zloupotrebu javnih resursa i financijski kriminal.
Ovakva politička retorika ne samo da potkopava napore za izgradnju povjerenja među različitim etničkim grupama, već i otežava svaku mogućnost za istinske političke reforme. Umjesto da se fokusiraju na ekonomske probleme, borbu protiv korupcije ili poboljšanje kvaliteta života građana, stranke se natječu u etničkom nadmetanju.
Na kraju, nacionalističke stranke u BiH koriste retoriku koja produbljuje podjele i otežava izgradnju zajedničkog identiteta. Građani su umorni od retorike koja se ne bavi stvarnim problemima, a potrebna je nova politika koja će se usredotočiti na zajedništvo, suradnju i izgradnju bolje budućnosti za sve. Bosna i Hercegovina zaslužuje politiku koja će doprinositi miru i stabilnosti, a ne one koja će je vraćati unazad, skrivajući iza nacionalizma svoje vlastite kriminalne aktivnosti.