Osnovaše je Dino Mustafić i Danis Tanović. Ne mali potres izazvalo je objavljivanje o formiranju ove stranke ne samo na prostoru Bosne i Hercegovine. Za neke bilo je to malo svjetlosti na nebu obojenom nacionalnim partijama. Velika imena i dobar program dala su nadu da građanske opcije ipak imaju neku šansu. Znamo kako je ta epizoda završila.
Piše: Mimo Šahinpašić
Mnogo je ova zemlja novca potrošila na kojekakve političke stranke koje su se rađale kao gljive poslije kiše. Razlog veoma jednostavan, politika jeste u žargonu najbolje opisana kao personifikacija najstarijeg zanata na svijetu. A pozadina svega je sasvim jednostavna, a to je veoma brza i ako vam se kockice slože, strahovito lagan put do sticanja ne malih svota novca koja te i takve, iz nekada ništa, tačnije iz apsolutno ništa, pretvara u individue koje odjednom postaju važni, nezaobilazni, oni kojima su sva vrata otvorena i da ne nabrajam sve privilegije. A mi naivni, nekad pomislim i da nam je to već u genetiku ušlo. Mislimo da su oni naši najbolji.
Ostali – zaostali
E sad pojam naši u ovoj državi ima maltene znak jednakosti sa nacionalnim. A šta je sa onima koji ne vide svoje u nacionalnim strankama, a to su vam oni koji na ovim prostorima imaju odrednicu ostali. E sad, sudeći po razvoju situacije u Bosni i Hercegovini, ti ostali u skupovima nacionalnim ili narodima i snazi koju nacionalisti imaju, bivaju obilježeni ne kao ostali nego kao zaostali. Može li ko u ovoj konotaciji negdje makar daleko vidjeti neku socijaldemokratsku inicijativu ili možda građansku. Na papiru i u nekim njihovim da te Bog sačuva predstavljanja programa, da. Po njihovim teorijama za javnost i narod oni to jesu. U stvarnosti se sve završi na imenu stranke koja će vam serbez bez imalo stida ući u koaliciju sa nacionalnim strankama. Svjedoci smo toga kroz političko prostituisanje Željka Komšića sa SDA. Treba li drastičniji prikaz prodaje ideje, bolje kazano obraza. Ovaj potez Demokratske fronte i njenog lidera Željka Komšića i ulaska pod skute Bakira Izetbegovića i SDA je prodaja o kojoj ipak treba malo više prostora, jer isti lijepo pokazuje na šta su sve spremni vladari naših života da bi se domogli novca i pozicija.
Sve ovo pišem u nadi da će se takva jedna partija, stranka ipak pojaviti. A optimizam su takvi ljudi koji to čekaju imali kada se na nebu političkom pojavila nova partija koja se predstavi kao Naša stranka. Osnovaše je Dino Mustafić i Danis Tanović. Ne mali potres izazvalo je objavljivanje o formiranju ove stranke ne samo na prostoru Bosne i Hercegovine. Za neke bilo je to malo svjetlosti na nebu obojenom nacionalnim partijama. Velika imena i dobar program dala su nadu da građanske opcije ipak imaju neku šansu. Znamo kako je ta epizoda završila. Oba spomenuta su napustila stranku koja je poslije postala sredstvo pojedinaca da ostvare lične snove. Na samom stratu pri osnivanju stranke izrazito je naglašeno da je to politička opcija orijentisana kao socijal-liberalna i da je fundament njihovog programa borba protiv dominacije nacionalnih stranaka, ali i SDP-a BiH. Ali umjesto te borbe krenuo je fajt unutar same stranke koja je obilježena odlascima iz iste i ostanku onih koji su sve više pokazivali lične interese.
Osipanje, rasipanje ili profilisanje?
Krenulo je napuštanjem okrilja Naše stranke prvog predsjednika Bojana Bajića. Na stranački pijedestal dolazi Predrag Kojović. Njegovu vladavinu obilježio je ponajviše odlazak iz stranke mlade i veoma perspektivne političarke Irme Baralije. Razlog je nađen u objavi na društvenim mrežama. Zamisli. Kada nekoga hoćeš da skloniš u ovdašnjoj politici veoma je lako naći dlaku u jajetu. I malo pomalo nekada perspektivna i u svojim najavama i programom nada ovdašnje političke, s vremenom se pretvara u suhoparnu borbu pojedinaca za pozicije i fotelje. Koji je učinak i šta je to uradila ova stranka osim proboja nekoliko pojedinaca u borbi za fotelje, vala ništa više od toga ne vidjesmo.
Fortizacija Naše stranke
Kako samo objasniti potez njihovog sadašnjeg lidera Edina Forte za vrijeme pandemije Covida. Avgust mjesec 2021. godine premijer vlade Kantona Sarajevo spomenuti vođa Naše stranke organizuje vakcinaciju u zgradi Kantona Sarajevo. Dok se hudi narod bori za vakcinu čekajući u nepreglednim redovima ispred Olimpijske dvorane Zetra satima na temperaturi od preko 40 stepeni. Užasno je to bilo gledati te iscrpljenje ljude koji satima stoje u redovima, držeći odstojanje uz nadljudsku borbu medicinara. Taj užas se teško može opisati. Ali premijer je premijer, a i Forto ispuni san još iz školskih dana da je i on neko važan, neko ko je na ekranima neko ko je niko kao on. On je zamisli premijer, on je funkcija, on može obezbijediti da mu na noge dolaze medicinari koji u to vrijeme bukvalno padaju od posla i napora, direktno u njegov ured i urede onih kao on i bivaju vakcinisani u kancelarijskim odajama. Stid, sram, neugodan osjećaj ne takve stvari oni ne poznaju. Nema stida, ima samo politički napredak. Tako to ti ljudi gledaju.
Stranačka ćud Sabine Ćudić
Pokazatelj toga je Sabina Čudić gospođa koja je 2022. godine bila kandidat za ulazak u Parlament Federacije BiH ispred Naše stranke iz reda ostalih. U isti taj Dom pokušala je ući kao Bošnjakinja četiri godine prije toga, ali nije uspjela. Njenu kandidaturu zaustavila je Centralna izborna komisija. Šta je problem kada se treba dohvatiti funkcije.
Arnautizam
Idemo do još jednog pripadnika Naše stranke Damira Arnauta koji je trenutno ambasador Bosne i Hecegovine u Njemačkoj. Koje su njegove preporuke za ovako visoku poziciju. Možda činjenica da mu je pokojni otac svojevremeno bio Konzul sa radnim mjestom u Minhenu. Sve navedeno je slika samo još jedne partije koja obitava na ovim prostorima. Skup onih kojima je samo spomenuti cilj u glavi. Ima još jedna stvar koja nervira populaciju ovdašnju, a to je, ako ste primjetili neopisiva potreba ljudi iz ove stranke da na neki jako negativan način glume kvazi važnost, neku visinu od koje su miljama daleko, neki opskurni pokušaj prikazivanja sebe u elitističkoj formi. A ni blizu iste nisu.
Eto vam i odgovora na pragmatično pitanje kome je Naša stranka naša.
