Studentski pokret u Srbiji otvorio je pitanje odgovornosti političkih, sigurnosnih, pravosudnih, tajkunskih i medijskih struktura koje su godinama bile povezivane s održavanjem političke moći. Njihov obračun s takozvanom „dubokom državom“ otvara ozbiljno pitanje: može li se sličan građanski pokret razviti i u Bosni i Hercegovini?
Bosanskohercegovačko društvo već tri decenije opterećuju politička korupcija, stranačko zapošljavanje, neriješena ubistva, nepovjerenje u pravosuđe i politički monopol nad javnim resursima. Nacionalne podjele često služe kao sredstvo političke mobilizacije, dok se odgovornost za ekonomsko propadanje, odlazak mladih i institucionalne neuspjehe prebacuju na političke protivnike i potiskuje u drugi plan.
Za razliku od Srbije, gdje je politička moć bila koncentrisana oko jednog dominantnog centra, Bosna i Hercegovina ima nekoliko etnonacionalnih i međusobno povezanih političkih struktura koje se javno sukobljavaju, ali istovremeno pronalaze zajednički interes u raspodjeli funkcija, javnih preduzeća i budžetskih sredstava.
Zbog toga bi bosanskohercegovački odgovor morao imati širu društvenu osnovu.
Pokret obespravljenih kao zajednička građanska platforma
“Izborni inženjering” pomoću novih-starih glasačkih odbora i izbornih tehnologija ponovo je ustoličio etnonacionalnu elitu, pokazavši nezrelost građanskih stranaka koje su svojim nesnalaženjem u raspodjeli vlasti, devalvirale ideju građanske demokratije i vladavine prava.
Jednostavno rečeno, “trojka” u Federaciji BiH i opozicija u Republici srpskoj, ogadile su ideju političke odgovornosti i borbe za građanska prava. Etno-nacionalisti sa svojim sigurnim glasačkim tijelom uhljebljenim u javnoj upravi, su spremno dočekali lukavo smišljene fraze plasirane narodu: “svi su isti” i “promjene nisu moguće”!
Nakon 30 godina kontinuiteta uzurpacije vlasti i javnih institucija od strane jedne te iste političke elite neminovno vodi ka osnivanju “Pokreta obespravljenih” i moglo bi ubuduće predstavljati organizacioni okvir za povezivanje studenata, radnika, penzionera, nezavisnih intelektualaca, sindikata, građanskih inicijativa i manjih političkih organizacija koje dijele opredjeljenje za vladavinu prava, političku odgovornost i demonopolizaciju tržišta.
Takav pokret mogao bi prevazići postojeće etničke i stranačke podjele, uz očuvanje političke samostalnosti svojih članica. Njegovo djelovanje trebalo bi zasnivati na nekoliko zajedničkih programskih ciljeva:
1. Vladavina prava i depolitizacija pravosuđa, kroz rješavanje političkih ubistava, transparentna imenovanja, profesionalnu odgovornost tužilaca i sudija te nezavisne istrage korupcije i organizovanog kriminala.
2. Demonopolizacija javnih usluga, ukidanjem neopravdanih privilegija, sprečavanjem zloupotrebe dominantnog položaja i otvaranjem prostora za konkurenciju tamo gdje je ona ekonomski i društveno opravdana.
3. Depolitizacija javnih preduzeća i uprave, uz stručna imenovanja, javnu kontrolu poslovanja i odgovornost za raspolaganje državnom imovinom.
4. Zaštita ljudskih prava i socijalna pravda, posebno za radnike, penzionere, nezaposlene, mlade i porodice koje godinama bezuspješno traže pravdu.
5. Demokratska reforma izbornog sistema, uz transparentnost finansiranja političkih organizacija, jednak pristup izbornom procesu i djelotvoran nadzor nad izbornim nepravilnostima.
Posebnu vrijednost predstavljalo bi uključivanje manjih političkih organizacija koje su spremne javno prihvatiti ove principe, odreći se stranačke kontrole nad institucijama i podvrgnuti vlastiti rad istim standardima transparentnosti koje zahtijevaju od drugih.
Njihovo povezivanje ne bi nužno zahtijevalo gašenje postojećih organizacija ili stvaranje nove političke stranke. Moguće je uspostaviti zajedničku građansku platformu, s jasno definisanim ciljevima, demokratskim odlučivanjem i nezavisnim nadzorom nad njenim djelovanjem. Sličan model podrške pobjedio je zajednički sa studentskom listom u Srbiji.
Od nezadovoljstva do organizovane društvene promjene
Studentski pokret u Srbiji pokazuje koliko organizovano građansko djelovanje može otvoriti pitanja koja političke institucije godinama izbjegavaju.
U Bosni i Hercegovini postoji širok prostor za sličnu inicijativu. Međutim, zajedničko nezadovoljstvo samo po sebi ne garantuje uspjeh. Potrebni su povjerenje, organizacija, provjerljivi programski ciljevi i spremnost učesnika da javni interes stave ispred pojedinačnih političkih ambicija. Potrebna je sinergija i iskustvo časnih političara sa možda “politički” neiskusnim ali školovanim kadrovima sa rezultatima u realnom sektoru.
Pokret obespravljenih mogao bi biti mjesto susreta građana različitih nacionalnosti, generacija i političkih uvjerenja, okupljenih oko jednostavnog demokratskog principa: niko ne smije biti iznad zakona, a javne institucije i usluge moraju djelovati u interesu građana, umjesto privilegovanih političkih i ekonomskih grupa.
Upravo bi spremnost manjih političkih organizacija da sarađuju na takvoj osnovi, bez međusobnog nadmetanja za funkcije i privilegije, bila prvi ozbiljan test njihove iskrenosti.
Bosni i Hercegovini potrebna je otvorena javna rasprava o formiranju takvog pokreta, njegovim ciljevima i demokratskom ustrojstvu.
Jer društvo u kojem su obespravljeni podijeljeni, a privilegovani međusobno povezani, teško može uspostaviti jednakost pred zakonom.
Promjene su moguće!
doc.dr.sc.Edin Garaplija,