Papa Franjo preminuo je u Vatikanu u 88. godini života. Nakon njegove sahrane, slijedi organizacija konklave, gdje će kardinali birati novog poglavara Katoličke crkve, koja broji više od 1,4 milijarde vjernika širom svijeta. Iako se već izdvajaju određena imena kao mogući nasljednici, iznenađenja su uvijek moguća.
Iako su rituali vezani uz izbor pape duboko ukorijenjeni u crkvenu tradiciju, sam proces je doživio modernizaciju – katolički novinari i istraživači kreirali su online vodič sa detaljnim profilima svakog kardinala koji ima pravo učestvovati u izboru.
Izvještaj obuhvata 252 kardinala, uključujući njihove stavove o ključnim pitanjima poput ređenja žena za đakone, blagoslova istospolnih zajednica i obaveznog celibata. Od tog broja, njih 137 su mlađi od 80 godina i samim tim imaju pravo glasa u konklavi. Većinu njih imenovao je upravo papa Franjo, što prema časopisu America može značiti da će konklava biti značajno drugačija od one koja je njega izabrala – manje evropska, manje italijanska i manje kurijalna, a više zastupljena iz Azije i Afrike.
Tehnički, broj kardinala s pravom glasa trebao bi biti ograničen na 120, ali Franjo – kao i neki prethodnici – prekoračio je tu granicu.
Papa Franjo promijenio je lice Kardinalskog kolegija, birajući kandidate iz manje istaknutih krajeva i sredina koje odražavaju njegovu posvećenost siromašnima i marginalizovanim. Ko god bude izabran, šanse su – prema kladionicama – 50% da će uzeti ime Franjo II, a među ostalim mogućim imenima su Ivan Pavao, Leo i Ivan.
Kardinali koji se često spominju kao potencijalni nasljednici nazivaju se papabili. Riječ je o kandidatima raznih geografskih i ideoloških profila, što bi moglo značajno uticati na budući pravac Crkve. Međutim, sam izbor je nepredvidiv – kardinali su zatvoreni u konklavi danima, u molitvi i razmišljanju, a kako piše U.S. Catholic, Duh Sveti „uvijek iznenadi“.
Jedan od glavnih favorita je italijanski kardinal Pietro Parolin, koji je kao državni sekretar bio desna ruka pape Franje. Njegova diplomatska reputacija, uključujući posredovanje u obnovi odnosa SAD-a i Kube te sklapanje sporazuma između Vatikana i Kine 2018. godine, čini ga snažnim kandidatom u doba globalne nestabilnosti.
Filipinski kardinal Luis Antonio Tagle već je dugo među najspominjanijim papabilima. Poznat po harizmi, medijskoj prisutnosti i bliskosti narodu, Tagle bi, ako bude izabran, bio prvi papa iz Azije i prvi papa koji tečno govori engleski od vremena Adriana IV (1150. godine). Njegova vizija Crkve odražava socijalno angažovanu, progresivnu orijentaciju pape Franje.
Kardinal Peter Turkson iz Gane dugo se smatra ozbiljnim kandidatom. Smirenog karaktera, ali sa liberalnijim pogledima na društvene teme, Turkson bi bio prvi afrički papa, iako neki smatraju da mu nedostaje sposobnost da ujedini različite crkvene frakcije.
Mađarski kardinal Péter Erdő je cijenjeni teolog i učenjak. Odgojen pod komunizmom, doživio je izbjeglištvo i preuzeo vodstvo Crkve u Mađarskoj tokom turbulentnih političkih promjena. Smatra se mogućim “konsenzusnim izborom”.
Kao potencijalno iznenađenje spominje se i ukrajinski kardinal Mykola Bychok. Ima 45 godina, vodi eparhiju u Melbourneu, a poznat je po snažnim porukama podrške narodu Ukrajine u ratu protiv Rusije. Njegova zajednica sastoji se mahom od izbjeglica sa Balkana i iz Istočne Evrope.