”On je bio komunistički diktator, ali veoma pametan čovek. Bravar, zamislite. No, bio je veoma pametan, znao je kako da poveže ljude… To nama treba, da se povežu ljudi.“ – rekao je 2017. godine Aleksandar Vučić, premijer Srbije i predsjednik vladajućeg SNS-a. Sada iz te vučićeve Srbije, tačnije iz Beograda, žele da protjeraju posmrtne ostatke tog ‘pametnog čovjeka’. Nije teško pogoditi ko je došao na ideju koju je javno izrekao Aleksandar Šapić, nekada dobar sportista a sada loš političar i, kako ga tumače njegovi kritičari, najgori gradonačelnik u historiji Beograda.
Josip Broz Tito bio je doživotni predsjednik komunističke Jugoslavije. Tito je oformio Savez nesvrstanih, tada najjaču organizaciju između dva bloka koja je Jugoslaviju sačuvala kao ekonomsku i vojnu silu. Tito je znao i sa istokom i sa zapadom. Tito je uživao svjetski ugled i poštovanje, na stranu mehanizme koje je koristio u obračunu sa političkim i društvenim neistomišljenicima, znao je zadržati Jugoslaviju na ispravnom kursu a njene narode u jedinstvu, pa makar i prividnom. To vam je onaj lik kojeg su amaterski pokušali imitirati Slobodan Milošević, Franjo Tuđman, Alija Izetbegović. Sada to silno želi Aleksandar Vučić ali njegova politika balansa između Rusije, Amerike i Evrope pokazala se kao čisti promašaj.
Josip Broz Tito sahranjen je u Beogradu u Kući cvijeća, memorijalnom dijelu Muzeja historije Jugoslavije, a njegov grob bilježi preko 120 hiljada turističkih posjeta godišnje.
Nova Srbija – stara politika
Vratimo se ideji izmještanja posmrtnih ostataka Josipa Broza Tita. Naime, Aleksandar Šapić, kandidat SNS-a za gradonačelnika javno je saopštio kako je ovaj potez njegovo predizborno obećanje koje će, ako mu građani Beograda daju glas, načiniti. Na stranu Šapićevo nepoznavanje historije, ovo nije nova ideja povampirene ideologije stvaranja Srbije po mjeri nacionalista. 1991. godine Vojislav Šešelj i njegovi sljedbenici željeli su da sruše Kuću cvijeća ali u tom naumu nisu uspjeli. Sada se, nakon mnogo godina tokom kojih se javljala ideja premještanja titovih kostiju, stvar bar kada je riječ o Šapiću uozbiljila. Istina, teško je Šapića shvatiti ozbiljno. Zašto? Jutarnji list je u tekstu, Tko je gradonačenik Beograda?, pobrojao sve njegove gafove, za koje bi se sa sigurnošću moglo reći da su proizvod neznanja, neupućenosti i intelektualne površnosti.
Zanimljo je to kako se u beogradskim ulicama ovakva ideja brzo provjetrila. Reakcije nisu bile, što je neko možda i očekivao, pretjerano žestoke. Očito se građani više ne hvataju za glavu na nebulozne najave predizbornih lažova. Tek po neka reakcija u koje ubrajamo i porodicu Josipa Broza Tita. Naime, njegov unuk Josip Joška Broz je poručio kako je njegov deda bio značajan dio historije kako zemlje tako i grada.
“Nećemo da mijenjamo historiju kao što neki tzv. četnici pokušavaju to da urade. Zašto bi se selila Kuća cveća? Ne može da nađe Dražin grob pa sada hoće da skloni mog dedu. Ako takav treba da nam bude gradonačelnik, treba svi da se ubijemo ili iselimo iz ovog grada”, rekao je Joška.
Borba protiv antifašizma
Antifašistička borba na čijem čelu je bio Josip Broz, sada se protjeruje iz Beograda i Srbije. Šapić je izuzetan nepoznavatelj historije, očito lišen inteligencije, znanja i pameti jer protjerivanjem kostiju Tita i nazivanje tog političkog pokreta sumrakom za Srbiju i srpski narod jeste paralelno uništavanje antifašizma kojeg su Srbi i Srbija itekako značajan i važan dio. No, kako je to rekao jednom prilikom njegov bivši sarajevski kolega po funkciji Abdulah Saka, živimo u vrijeme borbe protiv antifašizma.
Prirodno je da postoje protivnici Titove političke i društvene ideologije, no nije normalno da se ona provodi ekshumacijom posmrtnih ostataka. To bi bio krajnje neobjašnjih historijski sunovrat čije posljedice bi bile itekako značajne za buduće generacije. Šta je plan? Prema Šapiću, ostala je žal što je Slobodan Milošević kako on reče, sahranjen kao kanarinac u dvorištu svoje kuće. Ipak, nije se Šapić zapitao zašto. Podsjetimo da je za vrijeme vladavine Miloševića, u Srbiji zabilježena glad, neviđena inflacija, političke likvidacije, vladanje mafijaških skupina, ratovi, progoni, silovanja i genocid. To je nasljeđe koje je Milošević ostavio Srbiji. Možda baš zato je Milošević, neosuđeni ratni zločinac, zakopan kao kanarinac.
Dakle, neće Šapić Miloševića u toj ‘novoj’ Kući cvijeća ali bi vrlo radio tu smjestio kosti četnika Draže Mihailovića, samo kada bi se znalo gdje su.
Tito – magnet za turizam?
Koliko su izostale reakcije iz Srbije toliku su stizale iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kumrovec, mjesto gdje se Tito rodio, bar kako je to kazao načelnik Robert Šplajt, podržavaju ideju. No, ne iz ideoloških već isključivo iz komercijalnih potencijala cijele priče.
“Naravno da podržavamo tu ideju i jesmo za to da nam se Josip Broz Tito vrati u Kumrovec jer je ovo njegovo rodno mjesto. To bi mnogo značilo za kulturni turizam u našoj općini”, rekao je načelnik općine Kumrovec Robert Šplajt.
S druge strane, Sarajevo se odmah javilo. Premijer KS Nihad Uk kazao je da bi Sarajevo rado preuzelo kosti Josipa Broza Tita.
“Postoji jedan antifašistički grad koji se diči nasljedstvom partizana i jednog od najvećih antifašističkih pokreta u Europi tijekom Drugog svjetskog rata, ali i po antifašističkom otporu bolesnim ideologijama u skorijoj prošlosti, a koji će ponosno preuzeti ostavštinu Tita i skrbiti o njoj kako dolikuje, a to je Sarajevo”, napisao je Uk na društvenim mrežama.
Ništa nije moglo proći ni bez Benjamine Karić, ‘ona mala iz Sarajeva’ kako ju je nazvao Aleksandar Šapić. I Benjamina je saglasna da se Titove kosti premjeste u Sarajevo. Čudno je ovo iskreno od Benjamine koja posredstvom svoje političke uloge kao gradonačelnica Sarajeva koketira sa krajnjom desnicom na krilima populizma, a to ne podrazumijeva naslijeđe Josipa Broza Tita. No, kada Benjamina uvidi da je naišla na žestok otpor kazat će da se šalila ili već izmisliti neki razlog.
I Jajce je spremno biti dom za kosti Broza. Grad u kojem je održano drugo zasjedanje AVNOJ-a i na kojem je Josipu Brozu Titu dodjeljena titula Maršala Jugoslavije.
Kako god, 43 godina nakon smrti Josipa Broza Tita, i dalje se vodi polemika o njegovom liku i djelu. Sada, po ko zna koji put, i o izmještanju njegovih posmrtnih ostataka. Jedno je sigurno, koja god generacija da je u pitanju, nema čovjeka bez stava o Titu.
Historija je učiteljica života a mi, čini se, loši đaci.
Mi stojimo postojano
Kano klisurine,
Proklet bio izdajica
Svoje domovine
