Fondacija “Čuvari baštine – Bassania”, nakon obilaska i utvrđivanja stanja na terenu, došla je do epohalnog oktrića. Bilino polje, na kojem je izvršena čuvena abjuracija Kulina bana, poznata i pod nazivom Bilinopoljska izjava, zapravo nije u Zenici, kako se preko 150 godina tvrdi u bosanskoj historiografiji. Riječ je ustvari o današnjem Bijelom Polju koje se nalazi na granici visočke i kakanjske opštine.
Zahvaljujući entuzijastima i terenskim istraživačima poput Emira Medanhodžića i Fondacije “Čuvari baštine – Bassania”, čiji je cilj obznaniti pravu istinu o historiji naše zemlje, mitovi i neistinitosti kojima nas decenijama uče polako se ruše.
“Prema Povelji Abjuracije (odricanja) Kulina Bana iz 1203. godine, originalni naziv na latinskom je Boilino Poilie, što je na bosanskom Bilino polje. Mjesto smo ubicirali na osnovu historiografskih, geografskih, toponimskih i terenskih podataka višegodišnjih istraživanja. Ovo je bilo mjesto i bosanskog Stanka (skupštine velikaša ,banova i kraljeva), gdje su se donosile važne odluke, pa Kulin ban nije slučajno odlučio da primi vatikanskog izaslanika Casamarisa na ovom mjestu”, kazao je Medanhodžić.
On je ovu vijest objavio i na svom Facebook profilu uz priloženi video koji možete pogledati na linku.
Kako dalje navodi, rijeka Bosna, koja se spominje u povelji, udaljena je 5 km od ovog mjesta. Na mjestu koje se uzdiže nad Bijelim poljem strateški je pogled na sva okolna sela: Bištrani, Brežani, Kraljeva sutjeska, Haljinići, Obri, Ćatići itd. Pored stanka je toponim Konjska ravan gdje su se ostavljali konji velikasa i gdje su možda organizovati viteški turniri zbog izuzetne zaravnjenosti prostora.
“Na samom Stanku se vide ostaci gradjevina sa zaštitnim opkopima. Vrlo indikativni je da pred Stankom postoji ogromno mezarje iz doba osvajanja Bosne (1463) sa preko 100 mezara, od kojih je sada vidljivo desetak srušenih i polomljenih prvobitnih nišana, onih koji su vjerovatno izginuli u osvajanju Bobovca i Bilinog Polja”, objašnjava Medanhodžić.
Da je Kulin ban bio možda najveći diplomata u historiji Bosne, kako je obrazložio Medanhodžić, vidi se i u vještini umetanja inskripcije, odnosno početka Abjuracije u kontekstu Crkve bosanske “U ime vječnog Boga, stvoritelja svega i otkupitelja ljudskog roda”.
“Kao diplomata, ne bi sebi dopustio poniženje da ide 50 km do Zenice da dočeka Casamarisu, jer se velikom banu dolazi na noge”, zaključio je Medanhodžić.
Na kraju je najavio da će Fondacija “Čuvari baštine – Bassania” o ovom velikom otkriću pisati i u narednim danima.
