Posljednje oglašavanje Ambasade SAD u Bosni i Hercegovini na platformi X, samo je potvrda višegodišnjeg nazadovanja BiH na putu EU integracija. Da je Milorad Dodik glavna prepreka EU puta to već znamo, pitamo se gdje je nestao Čović u cijeloj priči a gdje Bakir Izetbegović?
Destruktivna politika
Zanimljivo je kako ovo saopštenje Ambasade SAD u BiH nije izazvalo prevelike reakcije u javnosti. Znate li zašto? Zato što ništa novo nije razotkriveno u političkom djelovanju Milorada Dodika. Godinama, tačnije decenijama svjedočimo separatističkom, antiustavnom i bahatom ponašanju gospodara političke svakodnevnice, ne samo u RS već i u cijeloj BiH. Sjetimo se koliko puta je Dodik bio vijest dana i kreirao dnevnopolitičke glavne vijesti u ovoj zemlji. Osim toga, Dodik se već nalazi na listi osoba pod sankcijama SAD, s toga iznenađuje da Ambasada konstatuje ono što već znamo. Dobro, jasno je da mart mjesec je mjesec odluke, odnosno da ćemo tada znati stav Evropskog vijeća glede otvaranja pregovora BiH sa EU, ali pitamo se zašto bi isključivu odgovornost imao Milorad Dodik?
Destruktivna politika je i ona koju predvodi lider HDZ BiH Dragan Čović. Samoproglašeni nositelj evropskih vrijednosti učinio je mnogo antievropskih poteza, da podjednako zaslužuje nositi teret ne samo odgovornosti, već krivice za eventualni EU fijasko Bosne i Hercegovine. Dragan Čović je zacementirao politiku etnosa, koju već godinama neuspješno gura pod nos evropskih partnerima. U pozadini zarobljavanja opozicije u HNS, Čović je isključivo legitiman zaštitnik stranačkih odnosno preciznije, ličnih interesa koji se isprepliću sa interesima bliskog mu kruga ljudi. Kao takav postao je težak teret HDZ-u Hrvatske, koji opet nevješto pokušava Draganov antievropski patent ‘legitimno predstavljanje’, ponuditi kao jedini mehanizam razvoja BiH i osiguranja političke jednakopravnosti među narodima u ovoj zemlji. Dok se takva politika prezentuje kao jedina realna i moguća, u pozadini se završavaju poslovi a imućno carstvo Dragana i njegovih sljedbenika, svakodnevno se uvećava.
U prilog tome svjedoči i nedavni žestog govor Jamesa O’Briana, koji je Dragana Čovića direktno optužio da radi za vlastiti i stranački interes a protiv Bosne i Hercegovine. Međutim, u posljednjem X saopštenju Ambasade SAD u BiH, takva se retorika nije mogla čuti. Da li je Čović u međuvremenu amnestiran? Pitamo se!
Ne možemo a da ne pogledamo prema Poljinama, u Sarajevu poznato kao ‘elitno’ naselje. Tu prebivalište ima Bakir Izetbegović. Nekada snažan partner Dragana i Milorada, danas gurnut u ćošak. Kako su to kazali njegovi nekadašnji partneri u vlasti, Bakir nije slušao i nije se držao date riječi. Sjetimo se Mostarskog sporazuma, Bakir potpisao ‘legitimno predstavljanje’, pa došao kući po mišljenje (Sebija), potom odustao. Tako naljutivši Dragana koji je učinio sve, nakon što je Bakir izgubio na izborima, da ga gurne u opoziciju. No, nije tu sav jad Bakirove politike. Mnogo žešće i po njega teže, jesu presude. Ona pravosnažna protiv Fadila Novalića, bivšeg SDA federalnog premijera koji mora na 4 godine robije. Metod SDA politike u rukama Izetbegovića mlađeg jeste instaliranje supruge Sebije na mjesto direktorice KCUS-a, isključivanje iz stranke nekad istaknutih kadrova koji su se protivili porodičnom ambisu SDA, pa potom uvlačenje u prve redove klimoglavaca i ljudi kojima bi, da im nije stranke, biografija stala u dvije rečenice sa datumom i mjestom rođenja.
Strateški partneri
Vratimo se na početak. Dodik jeste žestok antievropski čovjek, Čović također a ni Bakiru EU put BiH ne odgovara. Ne odgovara im jer bi, možda, trebali odgovarati pitanjima po sili zakona. Zato svako od njih radi strateške poteze koji bi mart označili kao nedostižan BiH. Milorad Dodik ne krije svoje namjere, otvoreno se suprostavlja ultimatumima za ruke njegovih zastupnika i tako želi da isposluje mehanizme koje bi u budućnosti okrenuo na štetu države BiH. Dragan Čović u priču EU puta BiH na silu gura potrebu izmjena Izbornog zakona BiH i to ne u dijelu integriteta, već fotelje u Predsjedništvu BiH odnosno, etnoglasa u kantonima gdje većinski žive Hrvati. Tako bi praktično omeđio prostor i stvorio imaginarnu izbornu jedinicu kao preduslov za teritorijalno rasparčavanje države BiH. To su zahtjevi i jednog i drugog, ne da budu usvojeni kao takvi, već da služe kao pat pozicija za šah mat EU budućnosti Bosne i Hercegovine. Treći igrač Bakir Izetbegović, koji je ispao iz vlasti u ovom krugu destrukcije države, preko svojih medijskih topova i stranačkih glasila, napada svim silama one koji pokušavaju zemlju približiti EU. U tome mu velikodušno pomaže DF, stranka koja se ideologijom i javnim istupima svrstala kao izrazito desna stranka. Zarad eventualnog povratka na vlast, SDA svim silama pokušava ocrniti stranke Trojke i tako, u slučaju EU neuspjeha, imati krivca i žrtvu za povratak na tron vlasti. Istina, nije to teška misija jer mnogo je pukotina u strankama Trojke koje SDA vješto koristi. U tome, interes države nije bitan jer im, očigledno, država ne znači ništa osim u dijelu koji se odnosi na resurse. Da je tako, ukazuje informacija da bi se Sebija, koja je otišla u penziju i kojoj su poništene diplome te urušen profesionalni ugled, mogla kandidovati za načelnicu općine Centar. To je ona općina za koju je Bakir rekao da je najvažnija u državi.
Starci za budućnost
Iskustvo itekako treba biti cijenjeno. No, kakvu nam budućnost donose oni koji se decenijama ne uspjevaju dogovoriti? Možemo li vjerovati da su sposobni ili nakon svega, konačno pokazati snagu i poslati ih tamo gdje su već odavno trebali biti. Na stranice historije BiH sa kojom nismo baš ponosni. Penzija je baš idealno mjesto za ovaj trojac. Međutim, penzija znači mir i spokoj a oni ga sigurno nemaju.
Ambasada SAD ali i Ambasade drugih zemalja, prije svega EU, trebaju konačno zauzeti jasan stav naspram ovog trojca i u najmanju ruku, staviti na zajedničku listu osoba koje ne doprinose prosperitetu države i zdravoj budućnosti BiH. Prema svemu sudeći, mart je neizvjesan a ovaj trojac, svako na svoj način, učiniće sve da ga učini razočarenjem za EU budućnost BiH. Vidjet ćemo koliko će i da li će u svojim namjerama biti uspješni.
Podsjetimo, Bakir Izetbegović ima 67 godina, Dragan Čović isto tako 67 a Milorad Dodik 64 godine života.
