Vijest koja je objavljena prije par dana o pokretanu inicijative da Bosna i Hercegovina kreće na put prijema u “Eurotransplant” zainteresovala je ne mali broj onih koji čekaju na transplantaciju organa.
”Javljaju kako je postignut dogovor entitetskih ministara zdravstva i ministrice civilnih poslova Bosne i Hercegovine o upućivanju pisma namjere pristupanja BiH “Eurotransplantu”, čime BiH konačno kreće na svoj put ka članstvu u Međunarodnoj fondaciji za razmjenu organa”, saopćio je državni poslanik Saša Magazinović.
Šta je Eurotransplant?
Međunarodna fondacija “Eurotransplant” organizacija je koja pruža usluge transplantacijskim centrima, laboratorijama i donatorskim bolnicama, koji djeluju zajedno u osam zemalja. Povezivanjem donora s primateljem na najbolji mogući način, “Eurotransplant” nastoji optimalno iskoristiti raspoložive organe donora. Dodjela organa temelji se na visokim medicinskim i etičkim principima.
“Eurotransplant” čine Upravni i Nadzorni odbor te osam savjetodavnih odbora. Ova struktura odgovara na želje i potrebe država članica Eurotransplanta, učinkovito reagira na potrebe centara i zdravstvenih radnika te udovoljava trenutnim i budućim izazovima. Belgija, Njemačka, Hrvatska, Luksemburg, Nizozemska, Mađarska, Austrija i Slovenija članice su “ Eurotransplanta. U zemljama članicama živi gotovo 137 miliona ljudi. Saradnja sa ovom fondacijom nudi niz prednosti i podrazumjeva postojanje samo jednog donorskog identifikacijskog sistema, i samo jednu središnju listu čekanja. S druge strane, ljekari i naučni radnici unutar “Eurotransplanta” udružuju snage i izrađuju propise za raspored donorskih organa, utemeljene na naučnim dokazima i medicinskoj stručnosti. Na središnjoj listi čekanja nalazi se otprilike 14 hiljada pacijenata. Veličina grupe pacijenata omogućava da se za gotovo svaki donorski organ pronađe odgovarajući primatelj. Zahvaljujući ‘bazenu’ pacijenata, omogućena je i ‘savršena kompatibilnost’.
Godišnja raspodjela je otprilike sedam hiljada donorskih organa
“Eurotransplant” pri rasporedu vodi striktno računa o raznim podacima pacijenta, kao što su krvna grupa i vrsta tkiva, kako donora tako i primatelja. Rezultati transplantacija stoga su uspješniji, a život pacijenta kvalitetniji. Godišnje “Eurotransplant” ostvari raspodjelu otprilike sedam hiljada donorskih organa. Zahvaljujući saradnji između zemalja povećavaju se šanse krajnje hitnim pacijentima. Osim toga, međusobna solidarnost omogućava pomaganje posebnih grupa, kao što su djeca i pacijenti s
rijetkom krvnom grupom ili rijetkom vrstom tkiva. 79 transplantacijska centra u Eurotransplantovu području pohranjuju u središnju bazu podataka sve važne podatke pacijenata koji čekaju presađivanje organa. Čim se pojavi donor, i njegovi se podaci unose u središnju bazu podataka. Tada počinje utrka s vremenom. Nakon vađenja, svi se donorski organi moraju transplantirati u roku od nekoliko sati. Dakle, organizacija koja će dodijeliti i dostaviti organe doslovno je od životnog značaja. Na dežurnom šalteru Eurotransplanta 24 sata dnevno, 7 dana u sedmici, na raspolaganju je osoblje koje je uvježbano za ovakve zadatke. Kada je donor prijavljen Eurotransplantu, uz pomoć složenoga kompjuterskog programa za svaki raspoloživi donorski organ izravno se izrađuje lista kompatibilnosti.
Pri raspodjeli su važna četiri opća načela: očekivani rezultat nakon presađivanja, razina hitnosti koju su ustanovili stručnjaci, vrijeme čekanja i nacionalno uravnotežena raspodjela organa.
Očekivani rezultat nakon presađivanja se, među ostalim, određuje prema osobnim podacima darivatelja i primatelja. Službenik na dežurnome šalteru Eurotransplanta donorski organ daje na ponudu transplantacijskom centru prvoga pacijenta s liste čekanja. Sigurnosti radi, ponuda se šalje i transplantacijskom centru drugoga pacijenta s liste čekanja. Nakon što nadležni specijalist potvrdi prihvaćanje organa, organizira se vađenje i prijevoz organa.
To je Eurotransplant koji nas teško da će primiti iz veoma pragmatičnih razloga
Neki od uslova za prijem su da država kandidat podnosi zahtjev u ime državnog ministarstva zdravstva. Ali mi taj organ vlasti ni ne posjedujemo. Nema Bosna i Hercegovina, državno ministarstvo zdravlja. Imamo samo entitetska ministarstva, a sa dijelovima država Eurotransplant ne sarađuje. Potez Ministarstva zdravlja Federacije BiH iz 2011. godine zorno to kazuje. Naime nakon niza neuspješnih razgovora između dva entitetska ministarstva, iz Federacije BiH uputili su na adresu Eurotransplanta pismo sa upitom o mogućnosti prijema samo Federacije BiH. Koliko su ozbiljno shvatili takva obraćanja čelni ljudi Eurotransplanta nisu niti odgovorili na isto. Mi osim ove prepreke imamo i niz ostali.
Transplantacije: U Zagrebu 4 dnevno u BiH 16 godišnje
Prije par dana u Kliničkom centru Merkur u Zgrebu u jednom danu izvršene su 4 transplantacije, a kod nas u godini dana u Sarajevu iIi Tuzli 16 operacija te vrste. Dakle, nemamo još jedan ispunjen uslov tačnije dovoljan broj transplantacija. Zli jezici kažu da je za to stanje odgovoran lobi kojemu odgovara da imamo što manje transplantacija pošto je sam proces dijalize jako pogodno tlo za zaradu na tenderima. Autor ovog teksta je prije nekih desetak godina otkrio put nabavke koji je vodio do Brazila. Tamo su se kupovali djalizatori, glavna karika dijaliznog aparata, po veoma niskim cijenama i jako lošom kvalitetom. I onda se ti i takvi dijalizatori na tenederima prodaju po mnogo većim cijenama. Tu je zatim jako bitan segment o darivanju organa i razvijanju svijesti donacije nakon smrti. Kod nas je to na veoma niskim granama.
Ono što je bitna stvar je da na klinikama na zapadu rade timovi od mladih ljekara koji neprestano razgovaraju sa pacijentima i njihovim obiteljima o važnosti doniranja organa za života i nakon smrti. Jednostavnim rječnikom kazano, da bi dobio organe moraš i ti donirati.
Emeritus dr. Halima Resić nedavno je izjavila da kako je “Donorska mreža BiH” u veoma teškoj situaciji i da joj prijeti gašenje. Dakle još jedan od preduslova ne ispunjavamo. Nema razvijene svijesti od davanju organa, a taj segment je veoma važan za poboljšavanje transplantacijske medicine. Svijest o doniranju organa možda je najbolje prikazana u primjeru iz Hrvatske iz 2016.godine. Tada je djevojčica Božana smrtno stradala u teškoj saobraćajnoj nesreći. Roditelji su bez razmišljanja donijeli odluku o doniranju organa svoje kćerke. U Zagrebu dvoje su pacijenata dobili Božanine organe. Jetru je dobila žena (33) koja je bolovala od djetinjstva. Donirani su bubreg i gušterača 27-godišnjem mladiću kojemu su zbog dijabetesa otkazali bubrezi. Božanino srce i drugi bubreg otišli su preko Eurotransplanta u Njemačku i ondje spasili još dva života.
Od članstva BiH u Eurotransplant nema ništa
I još jedna veoma važna stavka koja nas umnogome udaljava od Eurotransplanta je momentum da su kod nas, od 16 urađenih transplantacija u protekloj godini 90 posto njih sa mrtvih donora, a Eurotransplant u svojim zahtjevima traži mnogo veći procenat transplantacija sa živih donora. To je kod nas na veoma malom nivou i takvi se ne možemo ni približiti u spomenutu organizaciju. Ma ni blizu mi nismo. Moramo imati kontinuirane transplantacije i mnogo veći broj istih.
Ne želim kazati da nemamo znanje, ali ta grana medicine mora biti na mnogo većem nivou nego je to sada. 3000 pacijenata koji su na dijaliznom aparatu, a tu su i oni koji čekaju na presađivanje srca, jetre, rožnjače.
I Kako onda posmatrati ovaj dogovor naših političara da se pokrene inicijativa o prijemu u Eurotransplant. Ako ne ispunjavaš samo neke od navedenih uslova onda kratko i jasno od te nakane nema ništa. Lijepa je želja, ali nije lijepo stvarati sliku onima koji čekaju organi da će se nešto desiti. Neće, jer nema osnova. Sve to ide u smjeru neozbiljnosti i zamajavanja javnosti da se nešto radi, a to je u narodu poznato kao termin politikanstvo i to ono najjeftinije.
Samo se pitam znaju li ti političari koliko nade daju bolesnim, a da su i sami svjesni da od toga nema ništa.
Mimo Šahinpašić