Ratovi i krize u svijetu svakodnevno donose porast ubijenih, nestalih i ranjenih. Mnogi gradovi bivaju uništeni do srži, tako da u samo nekoliko dana postanu neprepoznatljivi. I mogli bismo tako o posljedicama rata pisati do sutra, ali postoji još jedna koja utječe na cijeli svijet, a ne samo na mjesto u kojem se on dešava. To su migracije. Koliko zapravo znamo o njima i kako utječu na sve nas?
Kada je čovjek mislio da se velike migracije, poput onih nakon Drugog svjetskog rata neće ponavljati u budućnosti, prevario se. Ta budućnost je naša sadašnjost. Ratovi i dalje traju, doduše ne svjetski. Premda bi se moglo reći da su svjetska prepucavanja i dalje aktuelna. Ne ratuju najveće svjetske sile oružjem, ali su to oružje stavile u ruke nekim drugim zemljama, dok im one čuvaju leđa i govore šta će i kako će.
Dakle, ratovi se i dalje vode. Ljudi se i dalje sele ili bivaju prisilno raseljeni. Evo šta prognoziraju podaci Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR-a) kao posljedicu do kraja ove godine.
Podaci UNHCR-a
Agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice u četvrtak je saopćila da je broj prisilno raseljenih osoba do kraja prošle godine iznosio rekordnih 117,3 miliona, upozoravajući da bi ta brojka mogla još porasti bez velikih globalnih političkih promjena, prenosi Raport.
“To su izbjeglice, tražitelji azila, interno raseljene osobe, osobe koje su prisiljene otići zbog sukoba, progona, različitih i sve složenijih oblika nasilja.”, rekao je Filippo Grandi, visoki komesar UN-a za izbjeglice, te je naglasio: “Sukob ostaje vrlo, vrlo dubok pokretač raseljavanja.”
U svom izvještaju o globalnim trendovima prisilnog raseljavanja, UNHCR je naveo da je u posljednjih 12 godina zabilježen godišnji porast broja prisilno raseljenih osoba.
UNHCR procjenjuje da je prisilno raseljavanje nastavilo rasti u prva četiri mjeseca 2024. te da je broj raseljenih vjerovatno premašio 120 miliona do kraja aprila.
“Ukoliko ne dođe do promjene u međunarodnoj geopolitici, nažalost, zapravo vidim da ta brojka nastavlja rasti.”, rekao je Grandi, govoreći o riziku od novih sukoba.
Sukobi koji su doveli do raseljavanja uključuju rat u Sudanu, koji je Grandi opisao kao “jedan od najkatastrofalnijih” uprkos tome što je privukao manje pažnje od drugih kriza. Više od devet miliona ljudi interno je raseljeno, a još dva miliona pobjeglo je u susjedne zemlje, uključujući Čad, Egipat i Južni Sudan, rekao je Grandi.
Najveće svjetske migracije
Od naseljavanja Sjeverne Amerike, evropskih seoba nakon Drugog svjetskog rata, podjele Indije i muslimansko-hinduističke seobe, povratka Jevreja u Izrael, pa do prekookeanske trgovine robljem. Sve su to seobe koje su obilježile našu historiju.
Evidentno je da smo i mi na prostoru Balkana cijeli život svjedoci nekih migracija. Počevši od osvajača koji su dolazili, pa bivali zamijenjeni nekim drugima, a onda i u ratu kojim smo bili pogođeni kada su mnogi odlazili “preko grane”.
U posljednjih nekoliko godina bježeći od rata s prostora Azije i Afrike mnogi su spas potražili na našim prostorima. Makar i na kratko dok ne dođu do neke od država svojih snova u Evropi. Bilo je tu negativnih, ali i pozitivnih primjera s migrantima, kako ih mi volimo nazvati.
Neki su pronašli sreću u Bosni i Hercegovini, počeli raditi i osnovali porodicu. Nažalost, više je onih koje smo svakodnevno (pa i danas) imali priliku sresti na ulici kako prodaju maramice ili jednostavno prose ne bi li uspjeli sebi kupiti jedan obrok.
Situacija u centrima za smještaj migranata nije uvijek bila povoljna opcija. S jedne strane trebalo je pronaći mjesto gdje bi se smjestio veliki broj izbjeglica koji su u kratkom vremenskom roku došli u našu zemlju. Posljedice tih migracija nekada su završavale i tragično, smrću. Posljedice su to s kojima se svijet i danas bori i treba pronaći rješenje.
Posljedice s kojima se svijet suočava
Dok smo kao glavne uzroke migracija naveli ratove i političke sukobe, neki od uzroka mogu biti i ekonomsko siromaštvo, nedostatak mogućnosti i akademski i porodični razlozi. Trend iseljavanja iz naše zemlje možemo povezati s akademskim razlozima i nedostatkom mogućnosti, posebno kod mlađih osoba.
Posljedice su ipak ono što je važnije za ovaj fenomen. Jasno je da svako teži ka boljem i sigurnijem mjestu, no migracije mogu imati i negativne ishode.
Tu možemo spomenuti veliki pritisak na resurse u zemljama domaćinima, socioekonomske napetosti, kulturološke sukobe i poteškoće s integracijom migranata u društvo. Također, moguće su socijalne tenzije koje mogu eskalirati fizičkim konfliktima.
Ukoliko migranti konkuriraju na ista radna mjesta kao domaćini može doći do povećane stope nezaposlenosti. Možda i kao najbitniju posljedicu vrijedi navesti negativne uticaje na zdravstveni sistem. Migracije nerijetko vode ka širenju bolesti, posebno ako migranti dolaze iz područja s visokim stopama bolesti ili nemaju pristup zdravstvenoj zaštiti.
Svi ovi problemi su kompleksni i često zahtijevaju sveobuhvatne politike i programe kako bi se umanjile negativne posljedice. Na taj način se jedino može osigurati da migracije donesu korist svim uključenim stranama.
Ovim tempom ratovanja i migracija, jasno je da će se problem samo usložnjavati. Ni do dana danas nema jasnog odgovara zašto ljudi uopšte ratuju. Kao što je napisao Marko Vešović u svojoj pjesmi “Panj”: “A šta ćeš ni jedan rat nikad nije nijednu majku nasmijao.”