U Slovenija hrana trenutno podliježe stopi PDV-a od 9,5 posto, što je relativno visoko u poređenju sa susjednim državama. Upravo zbog toga vlasti razmatraju mogućnost smanjenja ovog poreza kao dio šireg paketa mjera za ublažavanje posljedica energetske krize i rasta životnih troškova.
Ideja o smanjenju PDV-a na osnovne životne namirnice na prvi pogled djeluje kao logičan korak koji bi mogao olakšati finansijski pritisak na građane. Međutim, ekonomski stručnjaci upozoravaju da efekti takve mjere nisu uvijek onakvi kakvi se očekuju. Iako bi teorijski niži porez trebao dovesti do nižih cijena, praksa često pokazuje drugačije rezultate.
Ekonomista Maks Tajnikar ističe da je potražnja u određenim sektorima, posebno za hranom i prevozom, trenutno vrlo visoka. U takvim uslovima, trgovci nemaju snažan motiv da smanje cijene, čak i ako im se smanje porezne obaveze. Umjesto toga, postoji mogućnost da zadrže više marže, što znači da krajnji potrošači ne bi osjetili značajnu korist.
Hoće li građani zaista osjetiti niže cijene?
Sličnog mišljenja je i poljoprivredni ekonomista Luka Juvančič, koji naglašava da smanjenje PDV-a ne garantuje automatski niže cijene za kupce. Prema njegovim riječima, efekat smanjenja poreza može se “izgubiti” unutar lanca snabdijevanja — od proizvođača, preko distributera, do trgovaca.
Ovakav stav podržava i Ministarstvo finansija Slovenije, koje se poziva na historijske analize. Prema tim podacima, smanjenje stope PDV-a često ne rezultira proporcionalnim padom maloprodajnih cijena. Umjesto toga, dolazi do povećanja cijena prije oporezivanja, dok konačna cijena za potrošača ostaje gotovo nepromijenjena.
To znači da bi država mogla izgubiti značajan dio prihoda, a da građani pritom ne osjete očekivano olakšanje. Budući da je PDV jedan od ključnih izvora budžetskih prihoda, svako njegovo smanjenje ima direktne posljedice na javne finansije i sposobnost države da finansira različite javne usluge.
Regionalne razlike i pritisak na tržište
Situaciju dodatno komplikuju razlike u poreznoj politici među susjednim državama. U Italija PDV na određene prehrambene proizvode iznosi između 4 i 10 posto, dok će u Austrija od 1. jula biti smanjen na raspon od 5 do 10 posto. Ove razlike već sada utiču na ponašanje potrošača.
Naime, mnogi građani Slovenije odlučuju se za kupovinu preko granice kako bi uštedjeli na osnovnim namirnicama. Takva praksa dodatno vrši pritisak na domaće trgovce i otvara pitanje konkurentnosti slovenskog tržišta.
Predsjednica Privredna komora Slovenije Mariča Lah upozorava da povećanje cijena često dolazi sa zakašnjenjem. Prema njenim procjenama, prvi udari mogli bi se osjetiti kroz rast cijena transportnih usluga već krajem aprila, dok bi se ostala poskupljenja pojavila nešto kasnije u lancu snabdijevanja.
U tom kontekstu, pojedini stručnjaci smatraju da bi vlasti trebale biti oprezne s donošenjem ovakvih mjera. Umjesto brzih intervencija, možda bi bilo svrsishodnije pažljivo pratiti tržišne trendove i reagovati tek kada dođe do naglog i značajnog rasta cijena.
U konačnici, rasprava o smanjenju PDV-a na hranu u Sloveniji pokazuje koliko su ekonomske mjere složene i koliko njihov stvarni učinak može odstupati od očekivanja. Iako je cilj zaštititi potrošače, ostaje otvoreno pitanje da li će takva politika zaista donijeti konkretne koristi građanima ili će se njen efekat zadržati unutar ekonomskog sistema.