Balerina Nataša Gaponko (39), članica Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo, dobitnica je godišnje nagrade za najbolju žensku glavnu ulogu za interpretaciju Snjeguljice u baletu „Snjeguljica i sedam patuljaka“. Ova nagrada potvrđuje njen dugogodišnji rad, posvećenost i umjetničku zrelost, a ujedno je i još jedno priznanje za uspješnu karijeru u bh. prijestonici, gdje djeluje od 2006. godine.
Kontinuitet i ljubav prema sceni
„Niko od nas umjetnika ne izlazi na scenu da bi osvojio nagradu. Naš najveći uspjeh je aplauz publike“, kaže Gaponko, ističući da joj svako priznanje ipak znači jer potvrđuje trud i kontinuitet u radu.
Ovo nije njena prva nagrada – ranije je bila nagrađena za ulogu Julije u baletu ‘Romeo i Julija’, što smatra dokazom profesionalnog rasta i motivacijom za dalji napredak.
Uloga Snjeguljice, objašnjava, zahtijeva poseban pristup:
„To je lik koji postoji u bezbroj oblika – u bajkama, filmovima, crtićima. Publika dolazi s unaprijed formiranim očekivanjima. Naš zadatak je da liku damo lični pečat, ali i da ostanemo vjerni Disneyjevoj emociji. Djeca, koja čine većinu publike, jedina reaguju na iskrenu emociju – i to se ne može odglumiti.“
Predstava „Snjeguljica i sedam patuljaka“ jedna je od najposjećenijih na repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo, a Gaponko smatra da je upravo iskren odnos prema publici ono što balet čini živim i trajnim.
Balet kao poziv, a ne profesija
Govoreći o zahtjevnosti baleta, Gaponko naglašava da je riječ o umjetnosti koja traži potpunu disciplinu, izdržljivost i mentalnu snagu.
„Balet je težak fizički i psihički. Stopala su samo mali dio onoga što trpimo. To je profesija koja bira vas, a ne vi nju. I kad tako pristupite, svaki napor postaje vrijednost.“
Iako se iza scene često krije umor, povrede i suze, kaže da na sceni preovladava koncentracija i fokus. „Emocije ostaju, ali ih kontroliramo. Tek kad se spusti zastor, ponekad pustimo suzu – od olakšanja, sreće ili tuge.“
Sarajevo kao drugi dom
Rođena u Beogradu, Nataša je u Sarajevo došla prije gotovo dvije decenije i, kako kaže, ovdje pronašla svoj dom.
„U Sarajevu sam se divno snašla. Pozorište mi je pružilo više nego što sam mogla da zamislim. Najviše su me zadržali ljudi – kolege, prijatelji, publika. Beograd obožavam, ali nakon 20 godina života i rada ovdje, mogu reći da se u Sarajevo vraćam kući.“
Govoreći o položaju sarajevskog Baleta u regionalnom kontekstu, Gaponko ističe da se trupa hrabro bori s ograničenim resursima, ali da je uprkos tome ostvarila značajan napredak.
„Zemlje EU imaju veće budžete i lakše angažuju strane umjetnike i pedagoge. Mi radimo s manje, ali srcem. Naše predstave su gotovo uvijek rasprodate, što govori o kvalitetu i ljubavi publike.“
Novi projekti i budući planovi
Gaponko trenutno nastupa u predstavi „Sjećaš li se… Sjećaš li se Dolly Bell?!“, a publika će je uskoro ponovo gledati u „Snjeguljici i sedam patuljaka“, čija su izvođenja zakazana za 12. i 13. novembar.
Kraj godine obilježit će tradicionalni balet „Krcko Oraščić“, dok je za početak 2026. najavljena premijera klasičnog remek-djela – „Labudovo jezero“ Petra Iljiča Čajkovskog.
„‘Labudovo jezero’ je san svakog baletana. To će biti pravi spektakl i vjerujem da će publika uživati,“ najavljuje Gaponko.
Ljubav, umjetnost i jednostavnost
Kada nije na sceni, Nataša se, kako kaže, najviše raduje vremenu provedenom s porodicom.
„Najviše volim mir, jednostavne stvari i ljude koje volim. Sreća je u svakodnevnim sitnicama – kad naučite da ih primjećujete, život postaje pun i zahvalan.“
Svojim umjetničkim doprinosom, radom i toplinom, Nataša Gaponko potvrđuje da istinska vrijednost baleta nije samo u pokretu, već i u emociji koju prenosi publici – onoj koja, kako kaže, „ostaje i kada se svjetla pozornice ugase“.