Nedavno smo pisali o nedostatku citostatika u Kliničkom centru u Sarajevu i Tuzli u tekstu u kojem smo prenijeli mišljenje onih kojima ovi lijekovi trebaju, tako i onih odgovornih za ovo stanje. Premda, da budemo iskreni oni najodgovorniji uglavnom šute. Kao i o svim važnim problemima o kojima se mora pričati i početi konačno djelovati.
Nismo sigurni šta se tačno treba desiti da bi se ovaj problem počeo gledati kao problem od velike važnosti. Izgleda da ovoj državi nije važno što gubi ljude, pa im nabavka lijekova ništa ne znači. Za onkološke pacijente nema lijeka, pa se pitamo ima li lijeka za našu državu dok ne postane prekasno?
Vlada FBiH u januaru izdvojila 50 miliona KM
Iako za tri puta manje, nego što je to Zakonom o zdravstvenom osiguranja FBiH propisano, Federalna vlada je Budžetom, koji je prihvaćen još u januaru, za Fond solidarnosti koji je pri Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, izdvojila 50 miliona KM.
No kako stvari stoje, ni tih 50 miliona KM, nikada nije prebačeno na račun Fonda solidarnosti., kako piše Faktor.ba.
Belma Kapo (SDP), delegatkinja u Domu naroda Parlamenta FBiH, kaže kako je prije desetak dana dobila informaciju, istina kako navodi neprovjerenu, “da novac (dakle tih 50 miliona KM), Fondu solidarnosti nije prebačen”.
“Tragom toga kontaktirala sam Ministarstvo finansija FBiH putem telefona. Dobila sam odgovor da iz Federalnog ministarstva zdravstva nisu dobili informaciju o planu utroška tih sredstava. Sada je mjesec april. Pokušala sam doći do odgovora ko kome treba dostaviti dokumente da novac postane operativan za pacijente? Nisam uspjela jer se loptica prebacuje od Federalnog ministarstva zdravstva do Fonda solidarnosti.” kazala je Kapo.
Kapo dodaje kako je očigledno da nešto ne štima na relaciji Federalno ministarstvo zdravstva – Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.
Prema posljednjim podacima Federalnog zavoda, u ovom trenutku u FBiH na listama čekanja za terapiju i određene medicinske usluge je više od 2.000 pacijenata.
Pomoć opet stiže od običnog čovjeka
Članice Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke “Renesansa” jučer su izložile svoje radove napravljene na radionicama, kao i one koje su donirale prijateljice Udruženja na bazaru koji se održava ispred Tržnog centra SCC u Sarajevu.
Tamo će ostati sve do nedjelje, a sav novac koji se prikupi od pridaje namijenjen je članicama Udruženja koje, zbog nedostatka lijekova u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS), svoje terapije, koje im znače život, moraju kupiti ili preskočiti.
Zbog nedostatka terapija, žene obolje od raka dojke primorane su kupovati lijekove, ali većina njih ne može sedmično odvojiti 540, a mjesečno oko 2.000 KM, koliko košta najčešća terapija lijeka Taxol.
Mnoge zbog toga preskaču terapije, čime dodatno ugrožavaju zdravlje jer rak ne čeka i u svakom trenutku vreba da se proširi organizmom.
“Stanje sa deficitarnim lijekovima u KCUS-u, prema našim saznanjima, mijenja se iz dana u dan. Danas, primjera radi, imate jedan lijek, ali ga već sutradan nema i obrnuto”, ističe Glušac.
Dodaje da je veliki broj članica koje same sebi ne mogu kupiti terapiju, a sada im se, kako kaže, javljaju i žene koje nisu članice Udruženja.
“Ne možemo mirno gledati kako oboljele žene preskaču terapije, jednu za drugom, i ništa ne učiniti. Mi ćemo se do posljednjeg boriti za njih kako znamo i umijemo. Mi smo ovo prošle sedmice najavile i danas (jučer, op.a.) pokrenule, a da nam se niko od nadležnih, onih koji su zasjeli u fotelje da rješavaju i probleme bolesnih građana, nije javio ili pružio podršku. I to puno govori u kakvoj zemlji živimo.”, naglašava predsjednica Udruženja.
“Svi šute, niko nam ne nudi prave odgovore. Direktorica Federalnog zavoda Vlatka Martinović nije mi konkretno odgovorila na to pitanje.”, kaže Glušac.
Ističe da prema njenim saznanjima, entitet RS i Brčko distrikt nemaju tako velikih problema sa nedostatkom lijekova za onkološke pacijente kao Federacija BiH.
Kako vidimo mali, obični čovjek radi sve što je u njegovoj moći da pomogne onima kojima pomoć treba što prije. Njima znači svaka sekunda, minut, dok se nadležnima očigledno nigdje ne žuri. Sve što oni rade jeste, kao i obično, prebacuju krivnju s jednih na druge.
