Američki zvaničnici tokom ove godine izražavali su ozbiljnu zabrinutost da bi Izrael mogao izvesti napade na dvojicu visokih iranskih zvaničnika koji su imali ključnu ulogu u pregovorima između Washingtona i Teherana. Strahovalo se da bi eventualni atentati mogli potpuno zaustaviti diplomatske napore usmjerene ka prekidu sukoba i postizanju šireg političkog sporazuma između dvije zemlje.
Prema navodima američkih izvora upoznatih sa dešavanjima, posebna pažnja bila je usmjerena na iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija i predsjednika iranskog parlamenta Mohammada Baghera Ghalibafa. Obojica su učestvovala u kontaktima koji su trebali otvoriti put ka prekidu vatre, a zatim i nastavku razgovora o nuklearnom programu Irana i drugim otvorenim pitanjima između Teherana i Sjedinjenih Američkih Država.
Američka administracija smatrala je da bi njihovo uklanjanje predstavljalo ozbiljan udarac diplomatskom procesu koji je u tom periodu tek počinjao dobijati konkretne obrise.
Pregovori pod prijetnjom novih sukoba
Zabrinutost Washingtona dodatno je porasla nakon što su u aprilu intenzivirani razgovori između američkih i iranskih predstavnika. Američki zvaničnici procijenili su da bi eventualni izraelski napad na Araghchija ili Ghalibafa mogao dovesti do potpunog prekida pregovora i izazvati novu eskalaciju sukoba na Bliskom istoku.
Kako bi pokušali spriječiti takav scenario, Sjedinjene Američke Države navodno su preko partnerskih država u regiji slale upozorenja iranskim vlastima da postoji mogućnost da dvojica visokih zvaničnika postanu mete.
Istovremeno su postojale razlike u pristupu između Washingtona i Tel Aviva. Dok je američka administracija insistirala na nastavku pregovora i traženju diplomatskog rješenja, izraelski politički i sigurnosni vrh zagovarao je snažnije vojne mjere protiv iranskog rukovodstva.
U izvještajima se navodi da su tokom sukoba ubijeni brojni visoki iranski zvaničnici, među kojima i Ali Larijani, jedan od najutjecajnijih političara zaduženih za pitanja nacionalne sigurnosti, kao i bivši ministar vanjskih poslova Kamal Kharazi. Američki zvaničnici smatrali su da su pojedini od njih mogli imati važnu ulogu u budućim pregovorima, zbog čega su ovakvi potezi dodatno povećali razlike između američkih i izraelskih strateških ciljeva.
Prema dostupnim informacijama, Washington je nastojao očuvati komunikacijske kanale s Teheranom, dok je Izrael smatrao da vojni pritisak predstavlja efikasniji način ostvarivanja dugoročnih sigurnosnih ciljeva.
Pojačane mjere sigurnosti tokom putovanja
Tokom trajanja pregovora iranske vlasti značajno su pojačale sigurnosne mjere za svoje najviše zvaničnike. Posebna pažnja posvećena je putovanjima Araghchija i Ghalibafa, za koje se vjerovalo da bi mogla predstavljati priliku za eventualni napad.
Jedan od najozbiljnijih sigurnosnih incidenata dogodio se u aprilu kada je Ghalibaf putovao u Islamabad radi sastanka s potpredsjednikom Sjedinjenih Američkih Država JD Vanceom. Iranske sigurnosne službe procijenile su da postoji mogućnost da Izrael iskoristi let ili boravak u inostranstvu za izvođenje atentata.
Zbog toga je Pakistan osigurao dodatnu zaštitu, pa su borbeni avioni pratili iranski avion tokom cijelog leta do Islamabada i prilikom povratka.
Na povratku prema Teheranu sigurnosne službe upozorile su posadu aviona da raspolažu obavještajnim podacima o mogućem napadu. Avion je zbog toga prinudno sletio u Mashhad, nakon čega je delegacija nastavila putovanje kopnenim putem. Do glavnog grada Irana putovali su oko osam sati pod pojačanim sigurnosnim mjerama.
Uprkos svim upozorenjima i procjenama mogućih prijetnji, iranski zvaničnici nisu odustali od diplomatskih aktivnosti. Krajem maja otputovali su u Katar na novu rundu razgovora, dok su u junu nastavili pregovore u Švicarskoj, gdje su se ponovo sastali s američkom delegacijom predvođenom JD Vanceom.
U međuvremenu su Sjedinjene Američke Države i Iran postigli okvirni dogovor kojim je predviđeno ponovno otvaranje Hormuškog moreuza za međunarodni pomorski saobraćaj te nastavak pregovora o iranskom nuklearnom programu. Iako je sporazum ocijenjen kao važan korak ka smirivanju napetosti, izraelski zvaničnici nisu bili zadovoljni njegovim sadržajem smatrajući da njime nisu ostvareni ključni vojni i politički ciljevi, uključujući slabljenje iranskog raketnog programa, ograničavanje regionalnog utjecaja Teherana i promjene unutar iranskog političkog sistema.
Američka administracija, s druge strane, nastavila je podržavati diplomatski proces, ističući da je cilj pregovora dugoročna stabilizacija prilika u regiji i pronalazak političkog rješenja koje bi smanjilo mogućnost novih oružanih sukoba između Irana, Izraela i njihovih saveznika.