Sirijski predsjednik Ahmad al-Sharaa u televizijskom intervjuu uživo pokušao je razjasniti navode koji su se pojavili u međunarodnim i regionalnim medijima, a koji su sugerisali moguću sirijsku vojnu intervenciju u Libanu. On je takve interpretacije odlučno odbacio, naglasivši da Damask nema nikakve planove slanja vojske preko granice.
Prema njegovim riječima, ranije izjave i komentari koji su se dovodili u vezu s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom pogrešno su protumačeni u javnosti. Sharaa tvrdi da nije riječ o vojnoj strategiji, nego o političkim i diplomatskim opcijama koje su bile pogrešno interpretirane kao najava eskalacije.
„Ta izjava je protumačena kao da će sirijske snage sutra ujutro ući u Liban, a to apsolutno nije ono što se mislilo“, poručio je. Dodao je da je ideja Sirije isključivo usmjerena na stabilizaciju odnosa i podršku državnim institucijama Libana, bez ikakvih vojnih ambicija.
Istovremeno je istakao da Sirija želi otvoriti kanale komunikacije sa svim relevantnim akterima u Libanu, uključujući i Hezbolah, ukoliko se za to ukaže potreba. Taj pristup, kako je naglasio, ne podrazumijeva legitimaciju sukoba, već pokušaj smanjenja napetosti kroz dijalog.
Ekonomsko partnerstvo kao “treća opcija” za Liban
Centralni dio njegovog obraćanja odnosio se na ideju da Liban ne mora biti zarobljen između dva scenarija: unutrašnjeg sukoba ili rata s Izraelom. Umjesto toga, Sharaa je predstavio koncept “treće opcije” – ekonomske integracije i regionalne saradnje sa Sirijom.
On je naglasio da su historijske i geografske veze između dvije zemlje duboke i dugotrajne. Bejrut je, kako je rekao, tradicionalno predstavljao pomorsku kapiju Damaska, dok je Tripoli bio povezan s Homsom kao važna tačka trgovine i logistike. U tom kontekstu, smatra da savremeni ekonomski tokovi i strateški interesi ponovo povezuju dvije države.
„Sirija sada postaje strateško regionalno i međunarodno čvorište koje povezuje Istok i Zapad. Mediteranska obala je izuzetno važna za trgovinu, lance snabdijevanja i logistiku, a Liban bi trebao imati koristi od ove stvarnosti“, poručio je.
Prema njegovoj viziji, umjesto ciklusa nasilja koji je obilježio modernu historiju regije, fokus bi trebao biti na ekonomskom razvoju, infrastrukturnim projektima i međusobnoj trgovini. On tvrdi da je vojni pristup već više puta testiran i da je donio isključivo katastrofalne posljedice.
„Vojni put smo već isprobali i svjedočili njegovim katastrofama. Pokušajmo umjesto toga ekonomski put“, naglasio je.
Ovaj pristup, prema njegovom tumačenju, predstavlja pokušaj redefinisanja odnosa između dvije države kroz stabilnost, a ne kroz sukobljavanje interesa.
Hezbolah, regionalna eskalacija i stav o budućim pregovorima
Značajan dio intervjua bio je posvećen Hezbolahu, koji Sharaa opisuje kao duboku političku i sigurnosnu prepreku u odnosima u regiji, ali ne i kao zatvorenu temu za budući dijalog. On je priznao da Sirija ima ozbiljne i neriješene nesuglasice s tom organizacijom, posebno u kontekstu njenog učešća u sirijskom građanskom ratu.
„Imamo dubok problem s Hezbolahom, ali ne želimo da cijeli Liban umre“, rekao je, dodajući da je cilj pronaći rješenje koje bi stabilizovalo situaciju bez dodatne eskalacije.
Na direktno pitanje o mogućim pregovorima s Hezbolahom, odgovorio je da dijalog ne treba isključivati, čak ni u uslovima sukoba. Prema njegovim riječima, komunikacija je često jedini način da se spriječi dalje pogoršanje krize.
Istovremeno je kritikovao odluku Hezbolaha da se uključi u sirijski konflikt, ocijenivši je pogrešnom, ali je odbacio pojednostavljene narative koji čitavu šiitsku zajednicu u Libanu poistovjećuju s tom organizacijom.
„Ne slažem se s idejom da su svi šiiti u Libanu Hezbolah“, istakao je, naglašavajući potrebu za širim političkim i društvenim pristupom unutar Libana.
U širem regionalnom kontekstu, Sharaa je komentarisao i eskalaciju nasilja na Bliskom istoku, uključujući izraelske napade u Libanu i napetosti između SAD-a i Irana. Te događaje je opisao kao dio šire destabilizacije koja otežava diplomatske procese i odgađa pregovore.
Zaključujući dio intervjua, kratko je ocijenio da je Izrael u toj dinamici dio šire američke strategije, bez daljeg razrađivanja te tvrdnje. Također je izrazio stav da su nedavni ratni sukobi u regionu bili besmisleni i destruktivni, jer nisu doveli do jasnih političkih ishoda, već su dodatno produbili krize.
„U besmislenim ratovima gube apsolutno svi“, poručio je, naglašavajući da region mora tražiti alternative ratu kroz političke i ekonomske mehanizme.