Piše: Edin Livadić
Svaka promjena u političkom sistemu koja sa sobom donosi transparentnost nepogrešivo izaziva nervozu kod struktura koje su decenijama navikle na izborni inženjering. Posljednja izjava funkcionera SNSD-a Nikole Špirića — u kojoj uvođenje novih tehnologija na biralištima naziva „avanturom“, „konfuzijom“ i „stvaranjem sumnje“ — predstavlja školski primjer otpora vladajućih elita prema uvođenju reda u izborni proces.
Iz ugla struke za digitalnu i cyber sigurnost, ali i iz perspektive političke opcije Republikanci koja insistira na institucionalnom redu, važno je razbiti političke spinove i sa stručne strane pojasniti šta uvođenje tehnologije zapravo znači za izborni integritet.
Zašto se autoritarni sistemi boje skenera?
Izjava Nikole Špirića da se uvođenjem optičkih skenera i biometrijske identifikacije birača „pogoduje onima koji ne pobjeđuju“ sa stručne i logičke tačke gledišta predstavlja čistu zamjenu teza.
Digitalni skener nema političku pripadnost niti stranačku knjižicu. On funkcioniše po jednostavnom i egzaktnom principu: iščitava fizički glasački listić i u realnom vremenu bilježi matematičku vrijednost glasa. Paralelno s tim, biometrijska identifikacija osigurava da jedna osoba može glasati isključivo jednom i to pod svojim pravim identitetom.
Uvođenje ovih tehnologija ne pogoduje nijednoj političkoj opciji pojedinačno — ono pogoduje samo istini i stvarnoj volji građana.
Ono što pojedini politički akteri nazivaju „pogodovanjem“, u domeni cyber sigurnosti definiše se kao eliminacija ljudskog faktora kao najveće ranjivosti sistema. Digitalne tehnologije direktno onemogućavaju:
- Falsifikovanje potpisa i zloupotrebu identiteta odsutnih ili preminulih osoba;
- Nekontrolisano ubacivanje viška listića u kasne sate;
- Poništavanje važećih glasačkih listića naknadnim dopisivanjem i crtanjem po listićima tokom ručnog brojanja.
Kada se iz izbornog procesa uklone ti mehanizmi, sasvim je očekivano da u redovima onih koji su od njih imali korist nastane panika.
Potcjenjivanje građana i tehnološki defetizam
Tvrdnja da nove tehnologije „komplikuju izborni proces biračima“ predstavlja direktno potcjenjivanje vlastitog naroda. Građani Bosne i Hercegovine svakodnevno koriste pametne telefone, digitalno bankarstvo, pametne kartice i biometrijske pasoše. Tvrditi da su otisak prsta i ubacivanje listića u optički skener nesavladiva prepreka za birače nije ništa drugo do pokušaj stvaranja lažnog bauka od tehnologije.
Svaki tehnološki sistem zahtijeva rigorozne audite, enkripciju i zaštitu podataka, i to je standard koji se mora ispoštovati. Međutim, zamjena potpuno nezaštićenog i kompromitovanog ručnog brojanja automatizovanim skeniranjem predstavlja ključni civilizacijski iskorak ka vraćanju povjerenja u izborni sistem.
Tehnologija u službi integriteta, a ne politike
Stav Republikanaca po ovom pitanju je nedvosmislen: podrška svakom mehanizmu koji štiti glas svakog čovjeka nema alternativu. Osnovni preduvjet funkcionalne demokratije jeste da pobjednika izbora određuju građani na biračkim mjestima, a ne članovi biračkih odbora u mračnim prostorijama nakon zatvaranja birališta.
Uvođenje skenera i biometrije nije nikakva „avantura“, već osnovni standard transparentnosti. Panika koja se javlja kod vladajućih struktura samo potvrđuje da kraj izbornog inženjeringa označava početak odgovornijeg društva — a od takvog ishoda korist imaju isključivo građani.