Udruženje “Obrazovanje gradi BiH – Jovan Divjak“, od svog osnivanja 1994. pomaže djeci žrtava rata u BiH 1992-1995., djeci i mladima sa invaliditetom, talentovanima, djeci i mladima romske nacionalne manjine kao i onima u stanju socijalne potrebe da uspješno završe školovanje i postanu korisni članovi društva.
Iako su se godinama malo promijenile ciljne grupe, misija je ostala ista. Ove godine slave 30 godina postojanja, a mi smo u posjeti ovom udruženju razgovarali sa Izvršnim direktorom Edinom Bećarevićem i njegovim zamjenikom Sanjinom Hamidičevićem.
Na samom početku našeg razgovora sagovornici su nam otkrili kako je udruženje uspjelo svih ovih godina zadržati prvobitnu ideju, te podijelili s nama brojke koje dokazuju uspješnost njihovog rada. “Udruženje je na samom početku bilo misija “Djeca žrtava rata, naša trajna briga”. Nakon toliko godina oni su odrasli i sami imaju svoje porodice. Kasnije je udruženje malo promijenilo ciljne grupe, međutim opet su to oni kojima je podrška najpotrebnija. Način rada nije samo pružanje financijske podrške kroz stipendije, nego i pružanje moralne podrške, te omogućiti prilike koje inače ne bi imali. Na primjer, otkriće interesa za likovno stvaralaštvo, upoznavanje sa kulturnim institucijama, u posljednje vrijeme veliko je zanimanje za baštovanstvo.” rekao nam je Sanjin.
“Uspjeli smo zato što smo ostali dosljedni misiji i ciljevima iz 1994. kada je prvobitno fondacija, pa kasnije udruženje osnovano.”, kaže Edin, te objašnjava, “Za 30 godina udruženje je podijelilo preko 80.000 mjesečnih stipendija, realizovalo preko 300 projekata u vrijednosti od 500 do 500 hiljada KM. Realizovali smo razne edukativne projekte, putovanja u kojima je učestvovalo preko 4,500 mladih. Organizovali smo psihosocijalne kreativne radionice za 1,500 majki koje su izgubile svoje muževe. Obnovili smo preko 22 škole u FBiH. Preko 7000 donatora je prošlo kroz naše udruženje za ovih 30 godina.”
Kako kažu, podrška grada i općine je tu, ali sredstva obezbjeđuju i kroz projekte, donacije i druge aktivnosti. Također, 2021. godine proglašeni su Udruženjem od posebnog značaja za Grad Sarajevo, a Općina Novo Sarajevo ih je proglasila Udruženjem od javnog interesa.
“Od Grada Sarajeva i Općine Novo Sarajevo dobivamo sredstva za administrativne troškove i aktivnosti. Ostala sredstva su od donacija pravnih i fizičkih lica iz BiH i inostranstva. Kada je riječ o stipendijama razvili smo dobar način prikupljanja sredstava godišnjom prodajom kalendara. Sretni smo što je veliki odaziv od strane pravnih lica, institucija, pa čak i građana koji nas zovu da na taj način podrže rad udruženja i dodjelu stipendija. Ostala sredstva su prijavom na javne pozive što na lokalnom nivou, kantonalnom, federalnom, državnom za implementaciju raznih projekata.” ispričao nam je Sanjin.
Podrška u svakom smislu riječi
Kroz dugogodišnji rad i sami su svjedočili da pored financijske podrške, mladima puno znači moralna podrška, u smislu razgovora, potpore i osjećanja pripadnosti. Kažu da je kroz udruženje prošlo mnogo pozitivnih primjera, a i Edin i Sanjin su nam ispričali po jedan.
“Imamo dosta pozitivnih primjera. Jedan naš stipendista kojem smo pomogli da završi školovanje, dodatnom podrškom koju smo mu pružili za master studije koje je, također uspješno završio ove godine. Tačno možemo prepoznati da male stvari daju vjetar u leđa, a podrška je naravno potrebna svakome od nas. Bio to razgovor, dovoljno je samo malo podrške i pažnje da nekoga ohrabrimo.” kazao je Edin.
Sanjin nam je ispričao slučaj mlade djevojke, koji pamti sa okupljanja stipendista romske nacionalne manjine. Nakon te situacije je, kako kaže, shvatio da indirektno postižu i osnaživanje mladih djevojaka.
“Slučaj koji je meni ostao u pamćenju i otvorio oči o značaju rada udruženja desio se prije 2 godine kada smo imali okupljanje stipendista romske nacionalne manjine, na kojem uvijek tražim da se predstave, da malo porazgovaramo. Jedna djevojka je rekla da je uspješno završila frizersku školu i da radi u najboljem salonu u gradu. Tada sam shvatio da ta mlada djevojka ima posao od kojeg nikada neće biti gladna, bit će finansijski nezavisna. Nažalost danas je mnogo zastupljeno i to nasilje u porodici, ona kao jedan od primjera neće ovisiti o suprugu i imat će svoje ja.”
Problemi s kojima se suočavaju pripadnici romske nacionalne manjine
Svi smo upoznati da u našem društvu postoje stereotipi koji se vežu za pripadnike romske nacionalne manjine. Jedan od njih jeste i taj da ne žele da rade. Upravo smo zato s Edinom i Sanjinom porazgovarali o tome, koliko se Romima pruža prilika za rad i koji su to problemi s kojima se suočavaju.
“Znamo svi kako žive, kako se školuju. Kako ih društvo prima, tj. ne prima i znamo gdje su problemi. Svake godine okupljamo stipendiste romske nacionalne manjine i to su priče za ne povjerovati, ima ih i pozitivnih i negativnih. Postoje razni stereotipi, ali oni nisu tačni naravno. Imamo pripadnike romske nacionalne manjine koji su program stipendiranja kod nas prošli i danas su neki od njih doktori. Moje mišljenje je da su problem lideri ove populacije, predsjednici njihovih udruženja, jer oni sami između sebe ne mogu da se dogovore.” istakao je Edin.
Sanjin je napomenuo druge probleme, kojih su svjesni i mladi.
“Nije jednostavno reći to je problem, ima ih više. Mladi pripadnici romske nacionalne manjine su u projektu koji smo prošle godine radili zajedno sa Češkom razvojnom agencijom, pisali prijedloge javne politike rješavanja problema u lokalnoj zajednici. Rezultat je pokazao da mladi imaju potencijal, da mogu da predlože svojoj lokalnoj zajednici šta konkretno treba uraditi. Vrlo jasan je primjer iz Općine Ilijaš gdje su napravljene stambene jedinice za romsku populaciju, koje su poprilično udaljene i nepristupačne, a nemaju javni prevoz. Samim tim, onemogućuje im se uključivanje u društveni život općine. Super je primjer da su napravljene stambene jedinice koje su uslovnije za život od onih prije, ali rješavanjem tog problema stvorili su se drugi.”
Edukativno- inkluzivni kamp
Stipendisti ovog udruženja imaju mogućnost da vode projekte, da vide kako se to radi, pa se zainteresuju i educiraju na taj način. Testiraju se koliko su sposobni i šta je to što ih zanima. Pored dodjele stipendija u vidu financijske podrške mladim ljudima, prilikom koje stipendisti obavljaju volonterski rad u svojoj lokalnoj zajednici, udruženje organizuje i edukativno-inkluzivne kampove, kao i putovanja.
Prema riječima direktora Edina, ovaj vid edukacije smatraju neophodnim i kampove organizuju još uvijek, a među najpoznatijima je onaj na Boračkom jezeru.
“Radili smo dosta razmjena po Evropi i cijelom svijetu. Obišli smo s našim stipendistima preko 18 država u Evropi u tim nekim edukativnim kampovima. Išli su čak i u Urugvaj. Vrlo bitni projekti jesu ti projekti razmjene, upoznavanje i učenje o drugom i drugačijem. Boračko jezero radimo preko 20 godina, organizujemo ga u julu mjesecu, gdje se skupe djeca iz Zvornika, Visokog, Sarajeva, Tuzle, Zenice. Skupimo također učesnike iz Oaze i Drina, kao i pripadnike romske nacionalne manjine. Žive s nama tih 7 dana, uče, svaki dan imaju različite radionice. I dan danas radimo taj projekat i smatramo da je veoma uspješan.”
“Radionice radimo s raznim prijateljskim partnerima i organizacijama. Gdje oni dođu i predstave svoj rad, da li je to u vezi sa zaštitom okoliša, životinja, pa čak i medijska pismenost, pružanje prve pomoći. Prošle godine smo radili temu nasilja u porodici sa partnerskim organizacijama koje surađuju s nama na dobrovoljnoj osnovi, pridruže nam se i održe radionicu s djecom. Nije to 7 dana educiranja samo o jednoj temi, već za svakoga ima nešto zanimljivo.”, dodao je Sanjin.
Udruženje nakon smrti osnivača Jovana Divjaka
Prije tri godine, 8.aprila preminuo je general Armije BiH, jedan od osnivača udruženja i čovjek velikog srca. Kako nam priča Edin, taj period jeste bio najteži, ali i dan danas osjete njegovu prisutnost.
“Najteži period je bio njegova smrt. Fizički nije s nama, ali njegov duh je uvijek tu. Danas ste ovdje u prostorijama našeg udruženja i možete vidjeti kancelariju u kojoj je radio i provodio vrijeme. Nakon gubitka, mi smo upali u velike cipele, jer svi znamo ko je bio Jovan Divjak i da je otvarao vrata tamo gdje niko nije mogao. Vlasti su prepoznale naš rad, našu misiju, naše srce. Njega nema, ali radimo sada čak i veće projekte od onih kada je on bio živ.”
Podsjetio je da su samo prošle godine od 28 apliciranih projekata 24 dobili i realizovali. “To su odlični rezultati. Da li je to zbog napisanog projekta ili naziva udruženja Jovana Divjaka to ne mogu da odlučim.”
Kako se bliži godišnjica Divjakove smrti, ali i trideseta godišnjica postojanja udruženja, zanimalo nas je da li planiraju neke aktivnosti povodom toga. “U sklopu obilježavanja 30 godina postojanja udruženja i 3 godine otkako nas je napustio Jovan Divjak, planiramo 16. aprila otvaranje izložbe o Jovanu u Historijskom muzeju BiH.” kazao je Edin, ekskluzivno za naš portal.
“Također, planiramo u petom mjesecu koncert belgijske operne pjevačice u Bošnjačkom institutu, u šestom mjesecu planiramo koncert Sarajevske filharmonije i Muzičke akademije u Narodnom pozorištu i u devetom, eventualno početkom desetog mjeseca organizovat ćemo koncert za mlađu populaciju ovdje u Novom Sarajevu.”
Na samom kraju našeg razgovora, Edin je želio da se zahvali svima koji su pružali podršku udruženju svih ovih godina. “Hoću da se zahvalim svima onima, kojih ima i više od 7000, svim našim donatorima što su s nama svih ovih 30 godina. Imamo dobre rezultate. Imamo djecu koja završavaju fakultete.”
Zaista je priča ovog udruženja koja je započela prije 30 godina, primjer da je obrazovanje oružje kojim se može promijeniti svijet. Upravo je to ono što oni rade i uspijevaju u misiji koju je zamislio jedan veliki čovjek, Jovan Divjak.
