Odavno je poznato da je pas najbolji čovjekov prijatelj. Toliko je ispričano priča o psima i njihovoj vjernosti, a neke priče su čak i ekranizirane. Na ljubav između ljudi i pasa nas svakodnevno podsjećaju videi koje dijele vlasnici putem društvenih mreža. Međutim, najnoviji podsjetnik na činjenicu koliko smo sretni što su psi dio naših života je slika psa iz Tuzle.
Podsjetimo da je 7.februara oko 21 sat, ubijena Tuzlanka Amra Kahrimanović, od strane policijskog službenika. Ubijena je u ugostiteljskom objektu, u kojem je radila i bila suvlasnica, a ispred kojeg je još uvijek čeka pas o kojem je brinula. “Stalno je hranila psa Žuću, koji je dolazio sa kesicom pite iz obližnjeg lokala brze hrane i dolazio do kafića. Ona mu je pomagala da otvori tu kesu.”, rekla je jedna od prisutnih za Telegraf.rs.
Priča o Hachiku
Priča o Žući iz Tuzle podsjeća na priču o japanskom psu koji nikada nije zaboravio svog vlasnika. Pas Hachiko je bio mužjak pasmine akita, rođen na farmi u blizini grada Odate kojeg je profesor Tokijskog univerziteta Hidesaburo Ueno, udomio kad su mu bila samo dva mjeseca. Psić je odrastao okružen Unovom ljubavlju, te se snažno vezao za njega i svakog ga dana s veseljem pratio na željezničku stanicu Shibuya, odakle je profesor odlazio na posao.
Nakon što bi ga ispratio, Hachiko se vraćao kući te bi se na željezničku stanicu vratio poslijepodne, oko 17 sati i s nestrpljenjem iščekivao voz kojim će stići Ueno. Njihovo druženje, nažalost, trajalo je jako kratko. Naime, jednog dana Hachiko je stigao na stanicu kako bi dočekao svog vlasnika, no on nije došao. Voz je došao, ali Ueno iz njega nije izašao. Profesor je, nažalost, tog dana na poslu, tijekom predavanja, doživio moždani udar i preminuo.
O Hachiku su napisani brojni tekstovi, priče, knjige te dva filma. Prvi je premijeru imao 1987. godine. Riječ je o japanskom filmu “Priča o Hachiku” čiji je režiser Seijiroō Koyama. Nama je puno poznatiji “Hachiko: Priča o psu”, uspješan film iz 2009. godine. Američku adaptaciju dirljive priče koja je obišla svijet režirao je Lasse Hallström, a glavne su uloge odigrali pas Forest, koji u filmu utjelovljuje Hachika, te slavni Richard Gere kojem je pripala uloga Hachikovog vlasnika. Film koji nikog nije ostavio ravnodušnim, oduševio je i gledaoce i kritičare.
I u tragičnim pričama kakva je ova o ubistvu Amre iz Tuzle, pronalazimo toplu priču o prijateljstvu psa i čovjeka. Pas Hachiko je na stanici čekao svog vlasnika 9 godina, 9 mjeseci i 15 dana. Koliko će Žućo dolaziti na mjesto gdje se sastajao sa Amrom ne znamo. Ono što znamo jeste da je još jednom, po ko zna koji put, ispričana priča o vjernosti psa. Vjernosti koja se nažalost, danas, kod ljudi rijetko sreće.
