Opsada Sarajeva, jedna od najdužih i najtragičnijih u savremenoj historiji Evrope, trajala je ukupno 44 mjeseca ili 1.425 dana – od 5. aprila 1992. do 29. februara 1996. godine. Time je tri puta nadmašila opsadu Staljingrada iz Drugog svjetskog rata, ostajući duboko urezana u kolektivno sjećanje stanovnika Bosne i Hercegovine i cijelog svijeta.
Tokom ove brutalne opsade, u brdima oko grada nalazilo se oko 120 minobacača i 250 tenkova nekadašnje JNA koji su kasnije prešli pod kontrolu Vojske Republike Srpske. Ova ogromna vojna mašinerija korištena je kako bi se stanovništvo Sarajeva mučilo glađu, žeđu, neizvjesnošću i svakodnevnim granatiranjem. Grad je, faktički, držan u potpunom okruženju, bez mogućnosti bijega i pristupa osnovnim životnim potrepštinama.
Prosječno je na Sarajevo dnevno padalo oko 329 projektila, a ukupno je tokom opsade na grad ispaljeno oko 50.000 tona artiljerijske municije. Ovi podaci precizno oslikavaju razmjere razaranja i dimenziju stradanja. Poginulo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima i 1.601 dijete – brojke koje svjedoče o brutalnosti napada i neselektivnom djelovanju artiljerije i snajperista na civile.
Uprkos nehumanim okolnostima, fotoreporteri iz Bosne i Hercegovine i svijeta hrabro su dokumentovali svakodnevni život, smrt i uništenje u opkoljenom gradu. Među njima je i italijanski novinar i fotoreporter Mario Boccia, koji je svoje fotografije snimljene u Sarajevu, kao i na položajima Trebević, Jahorina i Pale – gdje su se nalazili oni koji su držali grad pod opsadom – ustupio portalu Radiosarajevo.ba. Boccia je kazao da se nada kako će se pojaviti dokazi koji će omogućiti pravednu osudu odgovornih za ratne zločine, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u svim drugim ratovima.
Boccia je svjedočio susretima sa srpskim vojnicima, te strancima – borcima iz Rusije i Grčke – koji su rame uz rame s VRS-om učestvovali u agresiji na BiH. „Neki su izgledali kao regruti, dok su drugi bili uvjereni u ono što rade, posebno snajperisti“, rekao je Boccia. Njegovo svjedočenje posebno dobija na težini u kontekstu priče o takozvanom “Sarajevo safariju”.
O fenomenu „Sarajevo safarija“ prvi je pisao umirovljeni brigadir Oružanih snaga BiH i kolumnista portala Radiosarajevo.ba Edin Subašić. Prema njegovim navodima, tokom 1993. i 1994. godine, u organizaciji jedne obavještajne službe iz Beograda, bogati stranci su čarter letovima dovoženi u Beograd, odakle su helikopterima ili vozilima transportovani na Pale, pa zatim na Grbavicu. Tamo su ih pripadnici VRS-a uvodili na snajperske položaje kako bi „lovili“ nenaoružane civile u neokupiranom dijelu Sarajeva.
Ovi „lovci na ljude“, kako ih Subašić naziva, plaćali su ogromne sume novca – današnjih 80.000 do 100.000 eura – kako bi vikendom pucali na građane Sarajeva. Navodno, postojale su i posebne tarife: jedna cijena za muškarca, druga za ženu, treća za dijete. Taj morbidni detalj čini fenomen „Sarajevo safarija“ jednim od najmonstruoznijih zločina počinjenih tokom agresije.
Italijanski novinari i tužitelji su otvorili istrage o ovim navodima, a hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić prijavio je predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u vezi s ovim slučajem. Prema tvrdnjama Sonje Biserko, predsjednice Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Vučić je u to vrijeme zaista boravio na položaju Jevrejsko groblje – jednom od najopasnijih snajperskih mjesta. To je, prema njenim riječima, potvrdio i Vojislav Šešelj tokom suđenja u Hagu.
Za teror nad civilima u Sarajevu, Haški tribunal i Međunarodni rezidualni mehanizam osudili su neke od najodgovornijih članova političkog i vojnog vrha bosanskih Srba: Ratka Mladića, Radovana Karadžića, Stanislava Galića, Dragomira Miloševića i Momčila Perišića. Njihove presude svjedoče o karakteru opsade – ne kao vojnog opsadnog manevra, već kao sistematskog terora nad civilima.
Opsada Sarajeva ostaje trajno upozorenje o posljedicama mržnje, ekstremizma i nekažnjenog nasilja. Priče o „vikend snajperistima“ pokazuju da monstruoznost agresije još uvijek nije do kraja rasvijetljena, a istrage koje su u toku možda će donijeti odgovore na pitanja koja godinama tište preživjele.
Prenosi Radio Sarajevo