Danas mediji javiše da je jučer popodne, u novosagrađeni zatvor Vojkoviće, stigao trećeoptuženi i na najveću kaznu pravosnažno presuđeni u aferi „Respiratori“, bivši direktor Federalne uprave Civilne zaštite, Fahrudin Solak.
piše dr.sc. Edin Garaplija
Neposredno pred koronu, započeli smo saradnju na provedbi projekta „Evropska Unija za bolju civilnu zaštitu u Bosni Hercegovini“, koji će par godina kasnije Bosnu i Hercegovinu uvesti u mehanizam Civilne zaštite EU i otvoriti joj vrata za kandidatski status. Ja sam kao stručnjak za upravljanje rizicima bio angažovan u provedbi ovog projekta, sve dok me zajedno sa tadašnjim ministrom sigurnosti BIH Draganom Mektićem i par njegovih saradnika, korumpirani pojedinci u BH pravosuđu, Federalnom MUP-u i privatnim paraobavještajnim agencijama ne optužiše za korupciju i pronevjeru sredstava. Cilj im je bio da sruše ovaj, za državu značajan, projekat i da nas kompromituju kod međunarodne zajednice, bojeći se našeg svjedočenja jednog dana kada im bude suđeno za njihova zlodjela.
Pravda je spora ali dostižna!
Nepunih 6 mjeseci nakon podizanja naše optužnice, započela je i afera „Respiratori“ u kojoj su optuženi tadašnji premijer Federacije BiH Fadil Novalić, Fahrudin Solak i Fikret Hodžić. Meni, Mektiću i njegovoj dvojici saradnika je trebalo gotovo tri godine da se odbranimo od montirane optužnice i budemo pravosnažno oslobođeni po svim tačkama. Skoro dvije godine nakon naše oslobađajuće, pravosnažno je potvrđena presuda u aferi „Resporatori“.
Fareta nisam poznavao kao nekog sklonog malverzacijama, a pogotovo ne kao „korumpiranog službenika“, „lopova“ i „kriminalca“ za šta ga još i prije pravosnažne presude presudiše silni novinari, analitičari, tužioci. Poznavao sam ga kao brižnog oca i supruga koji je uživao u porodičnim druženjima, skijanju i boravku u prirodi. Poznavao sam ga također kao državnog službenika veoma aktivnog i agilnog u realizaciji gore pomenutog projekta za opremanje i obuku civilne zaštite u Bosni i Hercegovini. Poznavao sam ga i kao odanog vojnika svoje tada na vlasti partije, zbog čijih vlastodržaca sada robija, prešućujući u sebi ko je misteriozna „Seb“ iz famozne viber prepiske prilikom nabavke „sumnjivih“ respiratora.
Ljudi snuju a Bog određuje
Sudbina Fareta Solaka me podsjeća na svoju prije skoro 30-tak godina. Tada sam kao najmlađi rukovodilac jednog operativnog odjeljenja Agencije za Istrage i Dokumentaciju (AID) pravne sljednice nekadašnje Službe Državne Bezbjednosti (SDB) Republike Bosne i Hercegovine, po naredbi svog pretpostavljenog uhapsio i isljeđivao lice osumnjičeno za najteža djela ratnih zločina i kriminala. Igrom sudbine, saznao sam što se nije smjelo saznati. Nešto što je proglašeno najvišom državnom tajnom. Nešto zbog čega su tokom rata i nakon njegovog prestanka glave letjele. Zbog zaluđenosti položajem koji sam tada imao, slijepo vjerujući svome pretpostavljenom, direktoru AID-a Kemi Ademoviću, nisam odmah shvatio da je uhapšenik radio po nalogu najvišeg vrha pa sam se od optužbi po nagovoru „đavoljeg advokata“ branio šutnjom. Umjesto nagrade za hvatanje zločinca, dobio sam 13-godišnju robiju. Svojom šutnjom sam misleći da štitim svoje pretpostavljene i „državnu tajnu“, štitio ubice i njihove nalogodavce.
I taman kad se skoro realizovao scenario moga nestanka u „međusobnom obračunu“ kriminalnih grupa, kako su se tada rješavali „državni neprijatelji“, otvorila su mi se vrata spoznaje da shvatim ko su mi prijatelji a ko ne prijatelji. Jedna riječ istine je jača od hiljadu izgovorenih laži. Moja istina je pobijedila laž nakon nekoliko godina pravne bitke. Sve spletke koje su mi neprijatelji namijenili, okrenule su se protiv njih, pa se sada oni zabavljaju po sudovima, optužnicama i crvenim potjernicama Interpola. „Ljudi snuju a Bog određuje“, kako se u din-ul-Islamu čvrsto vjeruje. „Onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga, a i onaj ko bude uradio koliko trun zla, vidjet će ga“, uči nas poslednji Božji Poslanik Muhamed s.a.v.s. Molim Boga da u ovim mubarek danima mjeseca Ramazana podari sabur i mudrost iskrenim vjernicima, a pokajanje onima koji su zaluđeni položajima i moći bili slijepi putnici na brodu partijske odanosti i slijepog vjerovanja.
