Sudbina jedne zemlje slične Bosni i Hercegovini na prostiru tamne strane Mjeseca i odnos njenih vladara na satiričan način prikazuje se kako kriju svjetlost od njenih građana!
piše Akademik.prof.dr Nedžad Korajlić
Na tamnoj strani Mjeseca nalazi se zemlja po imenu Lunezija, koja nevjerojatno podsjeća na Bosnu i Hercegovinu, ali s nekim kosmičkim preokretom. Lunezija je podijeljena na tri glavne regije, svaka s vlastitim vladarom i neobičnim običajima. Regije se zovu Lunar, Solarija i Asteroidija, a svaka tvrdi da ima pravo na tanki sjaj svjetlosti koji ponekad dospije na tamnu stranu Mjeseca.
Vladari Lunezije su tri neobična lika: Lunar Rex, vladar Lunar regije, poznat po svojoj sposobnosti da promijeni mišljenje brže od svemirske rakete; Solaria Queen, vladarica Solarije, koja ima ogledalo za svaku odluku koju treba donijeti, vjerujući da je svjetlost koju reflektira ogledalo najčišći oblik vlasti; i Asteroidius, vladar Asteroidije, čija je strategija vladanja bazirana na slučajnim asteroidima koje povremeno preusmjerava prema ostalim regijama u znak “prijateljskog” podsjećanja na svoju moć.
U Luneziji, vlade svake regije tvrde da rade u najboljem interesu svojih građana, ali često se čini da je njihova stvarna agenda zadržati građane u mraku—doslovno. Oni kontroliraju pristup rijetkoj svjetlosti, koristeći je kao sredstvo za održavanje moći i utjecaja nad svojim stanovništvom. Sjajne zone su ekskluzivne i rezervirane za elitu, dok većina Lunezijaca živi u sjeni, doslovno i figurativno.
Da bi se riješili ove nepravde, grupa mudrih i hrabrih građana Lunezije osmislila je plan. Oni su izgradili velika zrcala, skrivena od očiju vladara, s ciljem da reflektiraju svjetlost u najmračnije kutke Lunezije. Ovaj čin pobune doveo je do “Svjetlosne revolucije”, gdje su prvi put svi stanovnici Lunezije mogli vidjeti svoje prave vladare i stvarnost koja ih okružuje.
Iako su vladari pokušali ugušiti revoluciju, moć zajedničke svjetlosti i solidarnosti bila je jača od bilo koje tamne strane koju su pokušali održati
Nakon “Svjetlosne revolucije”, Lunezija se otvorila univerzumu kao nikada prije. Vijest o njihovoj borbi za svjetlost brzo se proširila, privlačeći pažnju brojnih galaktičkih zajednica. Među njima su bili i emisari iz Federacije Mirnih Galaksija, organizacije posvećene promicanju mira, prosperiteta i suradnje među planetima.
Ti emisari, poznati kao Svjetlosni Poslanici, donijeli su tehnologije i znanja koja su omogućila Lunezijcima ne samo da trajno osvijetle svoje domove, nego i da unaprijede svoju civilizaciju. Tehnologije čišćenja svemira pomogle su u uklanjanju asteroidnih prijetnji, dok su napredni sustavi za proizvodnju hrane osigurali da nitko u Luneziji više ne bude gladan.
Važan dio pomoći bio je i edukacijski program, dizajniran da ojača razumijevanje demokracije, prava i sloboda među Lunezijcima. Ovi programi nisu bili nametljivi; naprotiv, bili su prilagođeni kulturi i povijesti Lunezije, poštujući njihove tradicije dok su nudili put naprijed.
S vremenom, Lunezijci su počeli preispitivati svoje vladare. Pod svjetlom koje su donijeli Poslanici, otkrili su da njihovi vladari nisu bili toliko moćni koliko su mislili. Građani su se okupili, tražeći više transparentnosti i uključenosti u upravljanje svojim regijama.
Ohrabreni podrškom Svjetlosnih Poslanika, Lunezijci su odlučili organizirati prve slobodne izbore u svojoj povijesti. Ovi izbori su bili simbol novog početka, prilika da se izabere vodstvo koje bi istinski predstavljalo volju naroda.
U međuvremenu, bivši vladari su shvatili da se moraju prilagoditi novim vremenima ili biti ostavljeni u prošlosti. Neki od njih su odlučili upotrijebiti svoje iskustvo i resurse kako bi pomogli u izgradnji nove Lunezije, dok su drugi jednostavno odlučili odstupiti i živjeti mirnim životom.
Kako je Lunezija napredovala, postala je primjer mogućnosti promjene i snage zajedništva. Njezini građani, nekoć podijeljeni, sada su radili zajedno na izgradnji društva koje je bilo pravedno, prosperitetno i svijetlo. Sjaj koji su nekada tražili izvan sebe, sada su pronašli unutar svoje zajednice i u svojim srcima.
