Taj tvrdi kameni Tešanj. Konačno je neko osvojio Tešanj, a pokušavali su kroz historiju mnogi, ali tešnjaci su se uvijek dovijali kako da odgovore trenutku u kojem su se nalazili. Kao i u svemu i u politici su bili uvijek vispreni snalažljivi, i uvijek su imali rješenje.
Posljednje u što su se upustili nije nimalo obećavajuće. Naime kada su kroz historiju bili pokušaji da se ta Tešanjska tvrđava osvoji, mudri tešnjaci su i od takvih pokušaja pravili biznis, sjetimo se samo Eugena Savojskog, kada je slomio zube u pokušaju porobljavanja Tešnja, a tešnjaci ne samo što su pružili herojski otpor, nego su Austro-Ugarskim vojnicima prodavali neophodne potrepštine za ishranu vojske. U drugom svjetskom ratu tešnjaci su imali Adem-agu Mešića, koji se uvukao u sam vrh NDH tadašnje strukture, i sačuvao i živote i bogatstvo tadašnjih tešanjskih begova.
Onda je uslijedila odmazda u Jugoslaviji prema tešnjacima za NDH podršku i kažu neki historičari da je više tešanjskih prvaka ubijeno na „bigajri hak“ za vrijeme Titine jugoslavije, nego što ih je poginulo u II svjetskom ratu , naravno bez suđenja i prava na odbranu, već je to poprijeko radila UDBA.
90-tih tešnjaci su jedva dočekali demokratske promjene da dahnu-dušom pa su se odmah uključili u SDA i imali respektabilan utjecaj, čak su sačuvali SDA od raspada, na historijskoj konvenciji 22.09.1990.godine. Rat je tešnjake doveo u nezavidan položaj jer su sa sjeverne strane sa 110. HVO brigadom branili se od Karadžićevih agresora, a sa juga su se borili protiv četnika i 111xP HVO brigade Žepče. Tada su se pojavile frakcije unutar slobodnog prostora gdje su tešanjski begovi zagovarali sporazum sa zločincima da bi sačuvali bogatstvo, i civile, bili su spremni na krupne ustupke, a što bi u konačnici dovelo do okupacije slobodnog Tešnja i Maglaja. Ali bilo je mudrih glava tada u Tešnju pa su se suprostavili takvim izazovima.
Historijsko Mehmedovićevo NE, i prijetnja da će „odsjeći ruku onome ko potpiše takav sporazum“ urodili su plodom i sačuvali slobodne prostore od koordiniranih aktivnosti neprijatelja ali i unutarnjih podaničkih glava. Nakon agresije Tešanj se okrenuo obnovi i razvoju i pokazao zavidan uspjeh ne samo u BH okvirima već i u regionu kao primjer kako se sinergijom politike i privrede može postići uspjeh.
Zadnjih 12 godina su bili stalni pokušaji da se tešanjski duh stavi pod kontrolu Sarajeva, to naročito unutar SDA, ali su odolijevali tim pokušajima, po cijenu kompletnog izlaska iz SDA još 2016.godine. Malo su pritisci oslabili promjenom na čelu SDA 2018. ali namjera stavljanja Tešnja pod kontrolu nije nikada prestala. Uvođenjem povjereništva u SDA i imenovanjem Suada Huskića na čelo koji je cijelo vrijeme koketirao sa Zenicom-Kaknjom i naročito Sarajevom da on preuzme dirigentsku palicu i u politici i u općinskoj administraciji, što mu je bila stalna želja, konačno je postignut cilj Bakira Izetbegovića.
Svanulo je! Sada je svakom normalnom čovjeku jasno šta se dogodilo u SDA! Poltroni su preuzeli vodstvo, a podanički mentalitet obezbijedio potpunu kontrolu Bakira, Pivića i Mandre, nad resursima Tešnja. Tešanj je konačno pokoren grad! Kako će se sve to reflektirati na odnose u ovoj lokalnoj zajednici, na privredu, sigurnost, na poziciju Tešnja u političkom biću Bosne i Hercegovine vidjet ćemo.
Živi bili pa vidjeli
