Srbija je zemlja u kojoj slobodno žive, kreću se, rade, djeluju, objavljuju knjige, filmove, učestvuju na promocijama – dakle u sveukupnom društvenom životu aktivni su ratni zločinci iz devedesetih godina, čija ostavština su razaranje, ubijanje, silovanje i genocid na području BiH, ali i Hrvatske. Skoro po pravilu nakon presude Suda u BiH – osuđenici utočište pronalaze u Srbiji jer zamislite, nakon što se osude na kazne dugotrajnog zatvora, išetaju se iz Suda BiH i pravac granica sa Srbijom. Godinama bezuspješno, naša zemlja zahtijeva da se presuđeni isporuče, ali uzalud.
Sva nada, ako je i postojala, razbijena je na komadiće posljednjom porukom vlasti Srbije. Naime, na proslavi Dana Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije i Dana policije, u beogradskom naselju Makiš, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je pripadnike policije pozvao da imaju jednak odnos prema svakom građaninu Srbije, ali i poželio da im se „više nikad ne ponovi“ da im „izručenje srpskih državljana u džakovima bude nametano kao posao“. Ovim je jasno da Srbija nema namjeru da presuđene ratne zločince isporuči zemljama u kojima su osuđeni na dugogodišnje robije zbog najtežih zločina protiv čovječnosti.
Lista zaštićenih zločinaca je duga
Duga je i lista zlodjela za koja su osuđeni ili se terete.
Novak Đukić
Osuđen pred Sudom BiH na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina, ubistva 71 civila na tuzlanskoj Kapiji. Đukić se od juna 2014. godine nalazi u Beogradu. Dvije decenije nakon tog strašnog zločina, Novak Đukić se pravi da je bolestan, a vlast u Srbiji zajedno sa njegovim advokatom dovodi nekakve balističare koji ispaljuju neke rakete i pričaju kako granata, koja je pobila ljude u Tuzli, nije ispaljena sa srpskih položaja.
Milomir Savčić
Ratni komandant 65. zaštitnog motorizovanog pri Glavnom štabu Vojske RS kojem je Sud Bosne i Hercegovine 13. 1. 2020. godine, potvrdio optužnicu. U optužnici je, pored ostalog, navedeno da je Milomir Savčić u svojstvu komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka Glavnog štaba vojske Republike Srpske, znajući za namjeru glavnih izvršilaca da djelomično istrijebe nacionalnu, etničku i vjersku skupinu Bošnjaka, pomagao i podržavao ubijanje muških pripadnika skupine Bošnjaka i nanošenje teških tjelesnih ozljeda i duševnih povreda skupini Bošnjaka, koji su, kao Bošnjaci Istočne Bosne, činili značajan dio etničke skupine Bošnjaka. Umjesto pritvora, Tužilaštvo BiH je predložilo određivanje samo mjera zabrane. Savčić je, potom, prekršio mjere zabrane pa mu je Sud BiH odredio pritvor. No, bilo je to kasno. Milomir Savčić je pobjegao u Srbiju.
Milisav Gavrić
Ratni zamjenik komandira Policijske stanice Srebrenica. Prema navodima iz optužnice, Gavrić je, u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine, u svojstvu pripadnika Policijske stanice (PS) Bratunac, a od 12. jula 1995. godine u svojstvu zamjenika komandira PS Srebrenica, zajedno sa drugim pripadnicima Vojske i MUP-a Republike Srpske (RS), učestvovao i pomagao u organizovanom i sistematskom zarobljavanju, nanošenju povreda i pogubljenju Bošnjaka.
Tomislav Kovač
Komandant Štaba policijskih snaga MUP RS-a i zamjenik ministra i ministar MUP RS-a. Optužnica ga tereti da je od 06. jula do 01. novembra 1995. godine, za vrijeme široko rasprostanjenog i sistematičnog napada usmjerenog protiv pripadnika bošnjačkog civilnog stanovništva zaštićene UN-a Srebrenica i Žepa u toku kojeg su VRS i MUP RS izveli operaciju trajnog i prisilnog premještanja ukupnog bošnjačkog civilnog stanovništva iz zaštićene zone UN-a Srebrenica i Žepa i operaciju hvatanja, zatvaranja, pogubljenja po prijekom postupku vojno sposobnih muškaraca i mladića Bošnjaka iz enklave Srebrenica te operacije sakrivanja dokaza o pogubljenju tako što su posmrtni ostaci žrtava ekshumirani iz primarnih masovnih grobnica i ponovno ukopani u neobilježene sekundarne masovne grobnice.
Svetozar Kosorić
Optužnica tereti optuženog Svetozara Kosorića da je, u svojstvu načelnika Odjeljenja za obavještajne poslove i kao jedan od članova Štaba Drinskog korpusa VRS, pomogao učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata znajući da su imali namjeru djelimično istrijebiti grupu bošnjačkog naroda ubijanjem, prisilnim premještanjem pripadnika grupe i nanošenjem teških tjelesnih i duševnih povreda pripadnicima te grupe.
Duško Kornjača
U periodu od sredine aprila 1992. do kraja juna 1992. godine, na području općine Čajniče, u okviru širokog i sistematičnog napada Teritorijalne odbrane i Policijske stanice srpske općine Čajniče, kao predsjednik Kriznog štaba, kasnije komandant ratnog štaba Srpske općine Čajniče te predsjednik Skupštine općine i ministar odbrane u Vladi Srpske autonomne teritorije Hercegovina, kao svjestan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, Kornjača je planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva iz općine Čajniče. Iako je za njim raspisana crvena Interpolova potjernica, ovaj optuženik za ratne zločine slobodno živi u Novom Sadu.
Čekaju smrt
Upravo zbog toga što su nedostupni pravosudnim organima BiH, mnogi od njih čekaju smrt i spas od zatvora na takav način. Baš kako se to desilo u slučaju komandanta Desetog diverzantskog odreda čiji su pripadnici 16. jula 1995. godine, na Vojnoj ekonomiji Branjevo, na putu između Zvornika i Bijeljine, strijeljali najmanje 1.200 srebreničkih Bošnjaka. Streljačkim vodom rukovodio je Slovenac Franc Kos koji je osuđen na 35 godina zatvora. Komandant ove jedinice, Milorad Mišo Pelemiš pobjegao je u Srbiju i nikad nije procesuiran, a tamo je preminuo 2021. godine.
Ko je još na potjernici?
Kada se radi o kategoriji optuženika za ratne zločine, njih je ukupno 52, od toga devet ih je optuženo za genocid i to – Rajko Drakulić, Aleksa Golijanin, Radoslav Janković, Nedeljko Milidragović, Borislav Stojišić i Zoran Malinić.
Za zločine protiv čovječnosti optuženo je 26 lica za kojima je, također, raspisana potjernica, a to su – Zoran Adamović, Damir Antelj, Dušan Cimeša, koji je ujedno optužen i za ratni zločin protiv civila, te Saša Dunović, Čedo Bogičević, Milisav Gavrić, Zdenko Grbavac, Milenko Karlica, Milojko Kovačević, Vinko Lazić, Nedeljko Matić, Vinko Papak.
U istoj kategoriji optuženika za zločine protiv čovječnosti su i Vitomir Popić, Bogdan Stevanović, Novak Stjepanović, Zoran Stupar, Slađan Tasić, Mladen Vasiljević, Blagoje Vojvodić, Mirko Vrućinić, Miodrag Vujičić, Simo Stupar, Jovan Kušić, Branislav Vuković i Goran Mojović.
Od ukupno jedanaest osuđenika za ratne zločine koji su nedostupni bh. pravosuđu, odnosno zavodima za izvršenje krivičnih sankcija, sedam ih je pravomoćno osuđeno za zločine protiv čovječnosti i to – Momir Savić, Mirko Todorović, Mićo Jurišić, Boško Lukić, Miroslav Duka, Dragomir Kezunović i Dragan Marijanović.
Čekaju da pobjegnu?
Prije nekoliko dana je Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine potvrdilo prvostepenu presudu u predmetu koji se odnosi na ratne zločine u Bosanskom Novom, čime su osuđeni dobili ukupno 162 godine zatvora. Ranko Balaban, Ratko Goranja, Nikola Reljić, Mirko Odžić, Ranko i Dragan Baltić osuđeni su na po 18, Rajko Karlica, Milenko Brčin te Milenko Babić na po 15, dok je Miroslav Kapetanović osuđen na devet godina zatvora za zločine počinjene na području ovog grada.
Da li će se i u ovom slučaju čekati da presuđeni postanu nedostupni bh. pravosuđu nakon drugostepenog postupka?
