Prijetnje iz Kalesije i nedavna hapšenja sedmorice osumnjičenih, među kojima se našao i profesor Islamskog fakulteta, otkrivaju složene mreže ali i dinamiku radikalizacije u Bosni i Hercegovini. Ova dešavanja otvaraju zabrinjavajuća pitanja o institucionalnoj odgovornosti, korupciji, ali i o slabostima koje pojedinci i grupe koriste za širenje radikalnih stavova u društvu. Da li je BiH postala plodno tlo za ekstremizam? Ako jeste, gdje se krije sistemska greška?
Radikalizacija kao sistematski problem
Prijetnje iz Kalesije, usmjerene prema građanima i institucijama, kao i hapšenja u vezi sa sumnjom na širenje radikalnih uvjerenja i terorizam, razotkrivaju ozbiljan sigurnosni rizik. Sigurnosni izvori tvrde da se radi o koordiniranim aktivnostima koje imaju za cilj širenje straha među građanima, ali i potkopavanje sigurnosnog sistema koji bi trebao da štiti društvo. Kada se u taj kontekst uključe pojedinci iz akademskih i vjerskih institucija, kao u slučaju uhapšenog profesora Islamskog fakulteta, prijetnja postaje još opasnija jer ideološka indoktrinacija može imati dublje i dugotrajnije posljedice po mlade generacije.
S obzirom na to da su neke od najranjivijih grupa u BiH mladi ljudi iz društveno i ekonomski ugroženih područja, radikalni narativi često pronalaze plodno tlo. Razočarani ekonomski stanjem i bez jasne perspektive, ovi pojedinci su skloni uticajima koji nude osjećaj pripadnosti i moći, iako kroz destruktivne ideje.
Korumpirani sistem i „Duboka Država“
Kritičari smatraju da BiH nije uspjela izgraditi pouzdan pravosudni sistem sposoban da se efikasno suoči sa ovakvim prijetnjama. Pojedinci i grupe koje djeluju iz sjene, korištenjem tzv. „duboke države“, kao i korumpirani pojedinci unutar institucija, dodatno komplikuju ovaj problem. Ovaj problem nije samo specifičan za slučaj radikalizacije u Kalesiji ili terorističkog čina u Bosanskoj Krupi, već predstavlja širi fenomen u pravosudnom i političkom sistemu zemlje. Institucije koje bi trebale biti stubovi stabilnosti često su zloupotrebljavane u političke svrhe, što ne samo da ostavlja radikalizaciju nesankcionisanom, već i omogućava njen rast kroz propuste u sistemu.
Radikalizacija kao mogući scenarij za proteste?
S obzirom na nedavne događaje, postavlja se pitanje da li se sprema scenarij sličan onome iz 2014. godine, kada su protesti širom BiH, organizovani kao odgovor na nezadovoljstvo vlašću, kulminirali pokušajem državnog udara.
Tada je SDA, koja je bila sklonjena iz vlasti, mobilizovala podršku kroz masovne demonstracije. Premijer Nermin Nikšić (SDP) i tada je bio premijer dok je tadašnji ministar sigurnosti Fahrudin Radončić označen kao jedan od onih koji su bili podstrekivači.
Iako su protesti tada završili bez neposrednih posljedica po vlast, postavlja se pitanje da li bi trenutna radikalizacija mogla poslužiti kao okidač za nove turbulencije. Ova dinamika mogla bi reflektovati frustraciju određenih grupacija koje se osjećaju marginalizovanim, uz mogućnost da se, kao i 2014. godine, organizuje pokušaj destabilizacije trenutnog sistema.
SDA i moguća uloga
U svjetlu aktuelne situacije, SDA se čini spremnom da iskoristi svoj politički potencijal za mobilizaciju podrške kroz radikalizaciju, posebno umrežavajući se sa strukturama poput KOS-a. Ove opasne veze ukazuju na strategiju koju bi Bakir Izetbegović i njegovi najbliži saradnici mogli koristiti kako bi potkopali postojeći sigurnosni sistem u BiH. Ova manipulacija ne samo da bi dodatno podstakla radikalizaciju, već i otvorila put ka društvenim nemirima, što bi moglo biti u funkciji destabilizacije trenutne vlasti i vraćanja SDA na političku scenu.
S obzirom na događaje iz 2014. godine, kada je SDA pokušala stvoriti haos kako bi se vratila na vlast, postavlja se pitanje da li se sličan scenarij ponavlja. S obzirom na trenutne okolnosti, jasno je da se Bakir Izetbegović i SDA ne ustručavaju koristiti radikalizaciju kao instrument za ostvarivanje svojih političkih ciljeva, pa čak i kao sredstvo za urušavanje sigurnosnog sistema BiH.
U tom kontekstu, Izetbegović ne samo da može biti viđen kao vođa stranke koja ne preza od destabilizacije, već i kao potencijalni podstrekivač ekstremnih stavova koji se šire unutar društva.
”Pozivi na odgovor”
U kontekstu hapšenja u Bosanskoj Krupi, panika je zavladala redovima selefija koji su osjetili prijetnju. Ovi pojedinci, poznati po svojim radikalnim stavovima i organizovanim grupama, javno pozivaju na odgovornost unutar svojih redova, strahujući od mogućih represalija i dodatnog pritiska sigurnosnih institucija.
Ovaj osjećaj navodne ugroženosti navodi ih da se organiziraju i pokušavaju smanjiti efekat hapšenja na svoje redove, što uključuje pozive na sastanke i mobilizaciju članstva kako bi se utvrdila strategija odgovora.
Strah od daljnjih hapšenja i pritiska s kojima se suočavaju, dovodi do eskalacije napetosti unutar njihovih zajednica. Ovaj razvoj situacije ne samo da ukazuje na unutrašnje turbulencije unutar selefijskog pokreta, već i na širi kontekst radikalizacije u Bosni i Hercegovini, gdje svaka hapšenja mogu izazvati lančanu reakciju i dodatno pogoršati situaciju. U tom smislu, prijetnje i odgovori unutar selefijskih redova predstavljaju još jedan indikator složenosti izazova s kojima se država suočava u borbi protiv ekstremizma.
Iako su selefije često isticane kao nosioci radikalnih stavova, ovaj incident ukazuje na to da radikalizacija nije ograničena samo na njih. Naime, društvena atmosfera nezadovoljstva, ekonomske krize i političke nestabilnosti omogućava plodno tlo za različite oblike ekstremizma.
Sve više se čuje da ne samo selefijske grupe, već i drugi elementi društva koriste trenutnu situaciju za mobilizaciju, stvarajući dodatne tenzije i sukobe. Ovaj domino efekat može dovesti do još većih nemira, jer se nasilje i radikalni narativi šire kroz zajednice, podstičući osjećaj nesigurnosti i straha među građanima.
U tom kontekstu, hapšenja, poput onih u Bosanskoj Krupi, samo su jedan od mnoštva signala koji ukazuju na potrebu za hitnom reakcijom pravosudnih i sigurnosnih institucija, kako bi se prekinuo ovaj opasni lanac događaja koji može dovesti do ozbiljnijih posljedica po stabilnost zemlje
Ovakav pristup stvara ozbiljne posljedice po stabilnost zemlje i daleko nadmašuje granice političke borbe, dovodeći u pitanje integritet institucija i sigurnost svih građana. U tom smislu, Bosna i Hercegovina se suočava s pravim testom otpornosti, gdje bi neodgovorni politički akteri mogli imati dalekosežne posljedice po mir i stabilnost.
Šta Dalje?
Ovi slučajevi jasno ukazuju na potrebu za preispitivanjem rada pravosudnih i sigurnosnih institucija u Bosni i Hercegovini. I dok javnost sa strepnjom prati razvoj situacije, ostaje pitanje hoće li se institucije konačno suočiti s izazovom i izgraditi efektivan sistem koji može prevenirati i sankcionisati radikalizaciju. Da li će „duboka država“, koja je navodno prisutna u svim porama sistema, ostati nesankcionisana, ostaje da se vidi.
Bez jasnog institucionalnog odgovora i strategije za borbu protiv ovih pojava, BiH se suočava sa realnom prijetnjom pogoršanja sigurnosne situacije, a radikalizacija bi mogla postati još izraženija. Ovi događaji predstavljaju samo vrh ledenog brijega i nameću pitanje ko profitira od ovakve destabilizacije zemlje, ali i koliko su institucije spremne da osiguraju budućnost društva kroz snažan pravosudni i sigurnosni odgovor.