Jedan od najvećih grčkih filozofa i mislilaca Sokrat, kada su ga pitali o demokraciji u budućnosti, je istakao:
“Demokratija će platiti zato što će pokušati da odgovara svima. Siromasi će htjeti imetak bogatih. Demokratija će im to dati. Mladi će htjeti da budu uvažavani kao stari, žene će htjeti da budu kao muškarci, stranci ce htjeti prava starosjedilaca. Demokratija će im to dati! Lopovi i prevaranti će htjeti važne državne funkcije, a demokratija će im to dati. Kada lopovi i prevaranti preuzmu vlast, jer kriminalci i zločinci teze za moći, nastaće gora tiranija nego u bilo koje vrijeme monarhije i oligarhije.”
Političke prilike u Bosni i Hercegovini karakteriše složena struktura upravljanja i unutrašnjih odnosa, uslovljena Dejtonskim mirovnim sporazumom. Ovaj sporazum je okončao rat 1995. godine, ali je takođe uspostavio složen i neefikasan sistem vlasti koji dijeli zemlju na dva entiteta – Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, kao i Brčko Distrikt, sa značajnim autonomijama.
Etnonacionalističke političke stranke dominiraju političkom scenom, promovišući interese svojih etničkih grupa i tajnih agendi za disoluciju zemlje. Ovo može dovesti do zastoja u procesu donošenja odluka i usporavanja reformi potrebnih za euroatlantske integracije.
Jedan od ključnih izazova je prevazilaženje etnonacionalističkih podjela, uspostavljanje pravednog drustva jednake šanse za sve.
U Bosni i Hercegovini je veliki broj obespravljenih koji su izgubili svoja prava ili su diskriminisani u društvu. Ovaj pojam može uključivati diskriminisane prilikom zapošljavanja u državnoj upravi, poslodavce i radnike na rubu egzistencije, penzionere sa penzijama nedovoljnim za normalan život, nacionalne manjine, socijalno ugrožene grupe invalida i žrtava rata, izbjeglice, dijasporu ili druge marginalizirane grupe prisiljene na egodus i preživljavanje od danas do sutra.
Vraćanje dostojanstva ovim grupama je složen proces koji uključuje više aspekata liderstva i novih snaga donosioca odluka:
1. Pravna zaštita i pristup pravdi:
Važno je osigurati da obespravljeni imaju pristup pravnom sistemu i da su njihova prava zaštićena zakonom pred kojim su svi jednaki.
2. Ekonomski razvoj i prilike za zapošljavanje: Pružanje prilika za rad i ekonomski razvoj može pomoći u smanjenju siromaštva i socijalne ugroženosti.
3. Obrazovanje i osnaživanje: Pružanje kvalitetnog obrazovanja i specijalističkih treninga može pomoći da društvo steknu vještine potrebne za poboljšanje usliva života.
4. Socijalna inkluzija i borba protiv diskriminacije: Važno je raditi na promociji tolerancije i razumijevanja među različitim grupama unutar društva.
5. Podrška mentalnom zdravlju i psihosocijalna pomoć: Pružanje podrške za mentalno zdravlje, posebno žrtvama trauma, je ključno za vraćanje dostojanstva u društvu.
6. Aktivno uključivanje obespravljenih u procese donošenja odluka: Uključivanje ovih grupa u političke procese i donošenje odluka može pomoći u adresiranju njihovih specifičnih potreba i problema.
Rješavanje ovih pitanja zahtijeva saradnju vlade, nevladinih organizacija, međunarodnih agencija i samih građanki i građana. Morami svi zajedno i svakodnevno raditi na dugoročnim rješenjima koja će adresirati korijene problema, a ne samo njihove simptome.
Fokusiranje na zajedničke društvene i ekonomske ciljeve koji bi unaprijedili celokupno društvo uključuje reforme pravosudnog i obrazovnog sistema, borbu protiv korupcije i jačanje vladavine prava. Takođe, potrebno je raditi na ekonomskom razvoju, što može pomoći u smanjenju nezaposlenosti i poboljšanju životnog standarda.
Međunarodna zajednica, uključujući EU i SAD, igraju ključnu ulogu u podržavanju reformi i pružanju pomoći u procesu integracija. Takođe, važan je i dijalog unutar zemlje, koji podstiče razumevanje i saradnju među različitim etničkim grupama.
Za Bosnu i Hercegovinu, ključno je nastaviti raditi na unapređenju političke stabilnosti, ekonomske i društvene sigurnosti i socijalne kohezije, kako bi se stvorili uslovi za pridruživanje EU i NATO-u.
