Da je društveno-političko uređenje najranjivija kritična infrastruktura u Bosni i Hercegovini, svjedoči kolaps našeg elektro-energetskog prenosnog sistema, koji je prema saopštenjima započeo 20.juna a kulminirao 21. juna u 12.25 i na nekoliko sati u potpunosti paralizirao normalan život građana naše zemlje. Nakon početnog šoka, zavladala je nevjernica da je paralizirana čitava država pa i dobrim dijelom okolne susjedne zemlje: Crna Gora, Hrvatska.
Ređala su se izjave ničim prozvanih političara, uz pokoje „zalutalo“ stručno saopštenje entitetskih i državnih kompanija kojima prijenos energije nije u nadležnosti, već proizvodnja, reguliranje i operativni nadzor.
„Utvrđuju se okolnosti ispada dijela Elektroenergetskog sistema (EES) BIH, koji se dogodio danas u 12:25h, a prema prvim informacijama, došao je zbog problema u prenosnoj mreži u regionu i preopterećenja ključnih 400kV interkonektivnih vodova“, saopćeno je iz Nezavisnog operatora sistema BiH. U nastavku saopštenja se dalje navodi: „ Normalizaciju stanja otežavaju visoki naponi u 400kV i 220kV mrži, koji onemogućuju uključenje dalekovoda. Napominjemo da je, prije današnjeg incidenta, elektroenergetski sistem BiH, koji je pod konstantnim nadzorom operativnog osoblja NOSBiH-a, radio u punom kapacitetu, sa normalnim pogonskim parametrima ključnih elektroenergetskih objekata u Bosni i Hercegovini“ – naveli su iz NOS BiH, oprezno izbjegavajući pominjanje odgovornih koji bi trebali dati odgovore zašto se ovo desilo i da li se moglo spriječiti.
Ako NOS BiH nije, ko je onda odgovoran za prijenos električne energije i čija je nadležnost i odgovornost da se električna energija pouzdano, efikasno i sigurno isporuči do krajnjeg konzuma, odnosno građana, privrede i javnih institucija?
Odogovor na ovo pitanje ćemo pronaći u Zakonu o osnivanje kompanije za prenos električne energije u Bosni i Hercegovini, objavljenom u „Službenom Glasniku BiH“ br.: 35/2004, 76/2009 i 20/2014.
Ovim zakonom je uspostavljeno akcionarsko/dioničarsko društvo za prenos električne energije “Elektroprenos Bosne i Hercegovine” i definišu se njegove funkcije, ovlaštenja, upravljanje i vlasništvo. Kompanija obavlja svoje djelatnosti na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Cilj ovog zakona je formiranje jedinstvene prenosne kompanije i obezbjeđenje kontinuiranog snabdijevanja električnom energijom po definisanim standardima kvaliteta za dobrobit građana Bosne i Hercegovine. Zakonom se namjerava podržati stvaranje tržišta električne energije u Bosni i Hercegovini i integracija tog tržišta u regionalno tržište električne energije i regionalne razvojne aktivnosti u vezi sa energijom. Zakon se bazira na postojećoj međunarodnoj praksi i primjenjivim direktivama Evropske unije.
Dioničari akcionarskog društva „Elektroprijenos BiH“ su bosanskohercegovački entiteti Federacija BiH i Republika Srpska. Nakon registracije „Eelektroprijenosa BiH“ i u skladu sa zakonskim odredbama, sva sredstva i obaveze, neophodni za prenos i djelatnosti koje se odnose na prenos a koje obavljaju entitetske elektroenergetske kompanije: Javno preduzeće “Elektroprivreda” Bosne i Hercegovine, Javno matično preduzeće “Elektroprivreda” Republike Srpske i Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosna biće preneseni i postaće imovina novoosnovanog akcionarskog društva. Ovaj automatski prenos vlasništva uključuje sva sredstva, obaveze i vlasnička prava nad imovinom, uključujući pokretnu, nepokretnu, materijalnu ili nematerijalnu imovinu, finansijska sredstva, kao i svako drugo pravo ili interes na dio ili cjelokupnu imovinu koju su upravni odbori elektroprivreda u BiH, uz saglasnost vlada entiteta, odobrili za prijenos. Entitetima je u nadležnosti ostala samo ona imovina i sredstva neophodna za ispunjenje distributivnih djelatnosti koja je vezana za niskonaponsku i srednjenaponsku distributivnu mrežu nominalnog napona 35kV do, ili niže a sve ostalo, uključujući naponsku mrežu i trafo stanice snake 110kV, 220kV i 400kV, se prenose na „Elektroprijenos BiH“.
Prema gore navedenom Zakonu, početno vlasništvo „Elektroprijenosa BiH“ dato je vladama oba entiteta i to Federaciji BiH 58,9% i Republici Srpskoj 41,1%. Nadzor nad radom povjeren je Državnom Energetskom Regulatoru (DERK). Da li je u ovoj milijardu i kusur vrijednoj kompaniji ostavljeno mjesta i za nekog „stranog“ investitora, pokazaće vrijeme, s obzirom da je i zakonska uspostava ove kompanije izvršena pod pritiskom međunarodne zajednice prije dvadesetak godina.
Ako još uvijek ne vladaju stranci i struka, ko to onda vlada ovim moćnim konglomeratom od kojeg zavisi normalan život građana Bosne i Hercegovine i okolnih susjedskih zemalja, kako smo to mogli svjedočiti tokom jučerašnjeg kolapsa elektroenergetskog sistema.
Odgovor na to pitanje leži u etno-nacionalnoj okupaciji koja je u posljednjih dvadeset godina omogućila da ovom kompanijom i njenim ogromnim kapitalom vladaju složna braća predvođena naprije Dušanom Mijatovićem predstavnikom iz reda srpskog naroda do 2013.godine a nakon njega pa sve do danas i Matanom Žarićem predstavnikom iz reda hrvatskog naroda. Uzalud se godinu i kusur trojka na vlasti „sa bošnjačke strane“, upire da na ovu funkciju dovede nekog svog, jer je u Laktašima pao dogovor da u tu fotelju sjedne ponovo HDZ-ov kadar, decenijski vladar Uprave za Indiretno oporezivanje, Miro Džakula.
Društveno-politička kriza uzrokovana etno-nacionalnim podjelama po „Dejtonskom ključu“ je prisutna u svakom segmentu današnjeg bosanskohercegovačkog društva. Dok se vodi bespoštedna borba za vlast i pozicije među političkim igračima, propadaju ili bolje rečeno, svjesno se uništavaju ključni i kritični infrastrukturni sistemi za normalno funkcionisanje jedne države. Borba za dominaciju na elektroenergetskom tržištu se ne vodi samo zbog nacionalnog prestiža već i zbog jasne ekonomske računice. Konglomerat elektroprijenosa na računima uvijek ima više stotina miliona KM a njegova imovina vrijedi preko milijardu maraka, od čega se svake godine skoro pola milijarde reinvestira u „obnovu“ i unaprijeđenje elektroenergetske infrastrukture.
A kako su potrošeni ti silni milioni i u kakvom je stanju naš elektroenergetski sistem, najbolje ilustruje jučerašnja kriza ali i podatak da su još prošle godine međunarodni donatori upozoravali na ovakav najgori mogući scenario i odobrili 90 miliona kreditnog zaduženja za regulaciju visokih napona u elektroenergetskom sistemu BiH.
Međutim, kako se partneri u vlasti još uvijek ne mogu dogovoriti ko će u narednom periodu dijeliti ovaj unosni kolač, onda je i većina investicionog ulaganja na čekanju, pa nam se i u budućem periodu crno piše, sve su prilike kada je u pitanju neprekidno napajanje električnom energijom.
Ako ovome dodamo da u čitavoj Evropi, jedino Bosna i Hercegovina nema definisanu i određenu kritičnu infrastrukturu niti je izgradiila svoj državni zakonodavni sistem za njenu zaštitu i normalno funkcionisanje, onda možemo zaključiti da je ovaj rizik jedan od kritičnih u daljem funkcionisanju Bosne i Hercegovine. Kako se trenutne političke strukture teško mogu same dogovoriti oko ove problematike, a i ostalih sličnih, neophodnih za funkcionisanje normalnog života građana Bosne i Hercegovine, neophodno je da se u ovu krizu uključi ured Visokog predstavnika (OHR) gosp. Kristijan Šmit (Christian Schmidt), sa svojim potvrđenim Bonskim ovlastima i presječe imenovanje rukovodstva „Elektroprijenosa BiH“, baš kao što je to svojevremeno učinio i njegov prethodnik Valentin Incko (Valentin Inzko) 2009.godine.
Analiza: doc.dr.sc. Edin Garaplija, Predsjednik Tehničkog komiteta TC59 Sigurnost i zaštita pri BAS Institutu za standarde Bosne I Hercegovine