Konklava za izbor novog pape počet će u srijedu, 7. maja, otkrio je visoki vatikanski izvor, prenosi Reuters. Odluka je donesena tokom zatvorenog sastanka kardinala u Vatikanu, prvog nakon sprovoda pape Franje, koji je održan u subotu. Službena potvrda očekuje se uskoro. Kardinali će se okupiti u Sikstinskoj kapeli.

Ovo je peta tzv. Opća kongregacija nakon smrti pape Franje na Uskrsni ponedjeljak. Još nije poznato tačno koliko će kardinala učestvovati u predkonklavi. Danima se već nagađa o potencijalnim nasljednicima i favoritima. Kardinali su se sastajali i prije sprovoda.

Pravo glasa imaju svi kardinali mlađi od 80 godina — trenutno ih je 135. Nakon smrti ili ostavke pape, kardinali polažu zakletvu na tajnost i izoliraju se od svijeta. Pojam “konklava” dolazi od latinskog izraza cum clave (“pod ključem”). Iako otvorena kampanja nije dopuštena, izbor i dalje ima izraženu političku dimenziju, napominje BBC.

Glasanje se odvija tajno, a za izbor novog pape potrebna je dvotrećinska većina. Svakog dana održavaju se četiri kruga glasanja. Nakon svakog kruga, spaljuju se glasački listići: crni dim označava da papa nije izabran, a bijeli dim znači da je novi papa izabran.

Šta je konklava?

Konklava je skup kardinala zaduženih za izbor novog pape — “najmoćnije biračko tijelo na svijetu u odnosu na svoju veličinu”, piše Financial Times. Papa Franjo, prvi neevropski papa od 8. stoljeća, snažno je uticao na sastav kardinalskog kolegija. Veliku većinu od 135 kardinala mlađih od 80 godina imenovao je upravo on.

Iako bi prema pravilima ukupan broj izbornika trebao biti ograničen na 120, papa Franjo, kao i njegovi prethodnici, premašio je taj broj. Većina kardinala pred konklavu ne zna mnogo o mogućim kandidatima, jer izbor pape nije sličan političkim izborima sa javnim kampanjama.

Manji broj kardinala dolazi iz Rimske kurije — institucije koja pomaže papi u upravljanju Crkvom — dok većinu čine nadbiskupi iz različitih dijeceza širom svijeta.

U ovom sazivu kardinala nedostaju predstavnici nekih velikih tradicionalnih nadbiskupija, poput milanske i losanđeleske, koje je Franjo zaobišao u korist nadbiskupa s “periferije”, naglašavajući brigu za siromašne.

Rezultat je zbor kardinala s većim brojem predstavnika iz Latinske Amerike, Afrike i Azije, te smanjenim uticajem italijanskih, evropskih i kurijalnih kardinala.