Nimalo slučajno, ovih dana vodi se bjesomučna kampanja protiv onih koji su se javno usudili kritikovati 35-godišnji totalitarni režim nametnutog „mudrog“ vođe, Alije Izetbegovića, koji je nastavio njegov sin prestalonasljednik, Bakir. Usudi li se neko javno reći da je „mudri“ vođa povlačio izdajničke poteze, odmah se digne svakolika bulumenta doušnika, saradnika i plaćenika koji u podobnim medijima i na društvenim mrežama, kompromituju i zastrašuju narodne glasnike proglašavajući ih „izdajnicima“.
A ako ni to ne bi upalilo i drznici nastave sa demistifikacijom „mudrog“ vođe koji je opsihrio svoje sljedbenike, e onda su spremne i radikalne metode poput „štila“ ili injekcije cijankalija, ne bi li ih kako „zadesila“ (ne)prirodna smrt.
Plaćenici su se najprije naklatili poznatom publicisti, novinaru i filozofu mr.Fatmiru Alispahiću iz Tuzle. On je osnivač medijskog servisa „Defter hefte“, putem kojeg u svojim britkim osvrtima na aktualne dnevno-političke teme osvjetljava tminu etno-nacionalnih podjela i ukazuje na anomalije prije svega u muslimansko-bošnjačkom korpusu. Pa tako na njegov kritičko-sarkastični osvrt kojim ukazuje na simptomastično propovjedanje i dogmu samoproglašenih „šejhova“ koje na društvenim mrežama prate hiljada pristalica, najradikalniji među njima mu otvoreno prijete da ga treba „prebiti štilima“ kako bi se opametio. Na ovakve radikalne prijetnje, ne reaguje niko iz islamske zajednice, koja je odavno postala društvo jednog lica, a kako je to u jednoj od svojih kolumna primjetio i sam Fatmir Alispahić. Izostala je i reakcija nadležnog tužilaštva na nedavni napad na Alispahića i posipanje tekućinom od strane tuzlanskih kriminalaca. Ne reaguju u cilju njegove zaštite ni kolege novinari iz već davno odmetnutog udruženja. Nikog nije briga, što je ovaj čovjek, intelektualac, građanin već duži period izložen bjesomučnoj hajci i žigosanju žigom „izdajnika“ kao pripremu za njegov javni linč.
Primjer drugi žigosanja još jednog „izdajnika“, nalazimo u mistici stradanja Srebrenice i genocida koji su snage Vojske i MUP-a Republike Srpske počinile 1995. na preko 8000 Bošnjaka. Ibran Mustafić, predratni narodni poslanik Republike Bosne i Hercegovine i Predsjednik Izvršnog odbora Skupštine Opštine Srebrenica, jedan je od rijetkih koji je javno progovorio o strašnoj i strogo skrivanoj istini. Da je pokolju Bošnjaka prethodila strahovlada i tortura koju su nad svojim narodom provodili srebrenički mafijaši predvođeni ratnim komandantom Naserom Orićem, kojem su leđa čuvale strukture iz Sarajeva okupljene oko Alije Izetbegovića. Ovaj „mudri“ vođa je sa pobunjenicima dogovarao „humano preseljenje naroda“ kao pripremu na trojnu podjelu Bosne i Hercegovine. Koliko je na kraju taj dogovor bio human svjedoči mezari Bošnjaka u „Memorijalnom centru Potočari“ nadomak Srebrenice. Ibran je kao nezgodan svjedok preživio atentate od strane srebreničke mafije, a poslije njih i četničke kazamate, da bi nakon svega od strane vlasti u Sarajevu bio proglašen za „izdajnika“ s kojim se treba konačno obračunati.
Još jedan primjer razrađene taktike žigosanja pečatom „izdajnika“ je i dr. Edin Garaplija, bivši pripadnik Službe Državne Bezbjednosti, koji je javnosti prvi iznio strašnu istinu o postojanju terorističke grupe „Ševe“ koja je u ratu i nakon njega likvidirala političke protivnike i neistomišljenike po nalogu najviših rukovodilaca bošnjačke vlasti u Sarajevu. Dr. Garaplija je nedavno podnio i krivičnu prijavu protiv Bakira Izetbegovića, Kemala Ademovića, Osmana Mehmedagića, Nedžada Herende i NN lica, za organizovani kriminal i politička ubistva. U cilju njegove kompromitacije, paraobavještajci KOS-a: Fiket Muslimović, Enver Mujezinović i Amir Ahmić su ga još nekoliko godina ranije proizveli u „Karadžićevog i Mladićevog svjedoka“, vješto fingirajući činjenicu da je dr. Garaplija bio svjedok haškog suda pod obavezujućim nalogom (subpenom). To je značilo da ako se dobrovoljno ne odazove i svjedoči da će biti priveden i kažnjen. Iako je Garaplija u oba svoja svjedočenja jasno pred sudom istakao da su terorističku grupu „Ševe“ u redove bosanskih branitelja ubacili beogradski KOS-ovci kako bi kompromitirali odbranu cjelovite Bosne i Hercegovine, saradnici KOS-a u podobnim medijima su ga žigosali „izdajnikom“, spremajući tako ambijent za njegovo uklanjanje.
Da se sve radilo striktno po metodologiji koja je uvježbavana u tajnom iranskom kampu „Pogorelica“, svjedoči i informacija KOS-ovca Envera Mujezinovića koju šalje direktoru AID-a nakon što su američki komandosi zauzeli ovaj kamp. U njoj upravo Mujezinović pobraja sve metode kompromitacija koje su se u zauzetom kampu pripremale za političke protivnike i nezgodne svjedoke. Nedugo zatim je po istoj metodologiji uklonjen i Nedžad Ugljen jedan od osnivača „Ševa“, te zamjenik Keme Ademovića direktora AID-a, a nakon njega i Jozo Leutar, pomoćnik Ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH.
Iznenada stradavali su i deseci drugih nezgodnih ratnih i poratnih svjedoka, koji su na ovaj ili onaj način ugrožavali „mudrog“ vođu Aliju, Bakira i njihove najbliže saradnike iz KOS-a. Da se sličan scenario priprema i danas, svjedoči nedavna izjava Milorada Dodika da je Bakir Izetbegović naredio Osmanu Mehmedagiću, bivšem direktoru Obavještajno-Sigurnosne Agencije OSA BiH, da se hitno obračuna sa njegovim protivnicima među kojima je 30-tak Bošnjaka i po 10 Srba i Hrvata.
