Nogometne utakmice oduvijek su privlačile pažnju brojnih navijača, ali derbi utakmice su one za koje mnogi žive, za koje se posebno spremaju i na kojima navijaju za svoj klub najjače što mogu. Već unaprijed se zna da se na utakmicama Sarajeva i Željezničara, Dinama i Hajduka ili Partizana i Crvene Zvezde očekuje spektakl.
Međutim, ono po čemu se izdvaja sarajevski derbi između klubova Sarajeva i Željezničara jeste atmosfera na ulicama koja vlada prije i poslije utakmice. Cijeli grad postane obojen u plavu i bordo boju, hiljade navijača koračaju prema stadionu kako bi uživali u kvalitetnom nogometu, navijali za svoj tim, zezali se poslije utakmice, ali ono što je najvažnije poštovali jedni druge.
Sve češće u zadnje vrijeme svjedočimo užasnim scenama, koje nikada nisu bile dio sarajevskog derbija. Građani se boje otići na utakmicu, a sama utakmica se pretvorila u sve osim onoga što zapravo jeste. Odjednom je postala nevažna igra, golovi, rezultat. Akcenat derbija sada je na ulicama koje ne krase lijepe scene odlazaka na stadion, već nasilje i huliganizam.
U razgovoru za naš portal iskusni sportski novinar Sinan Sinanović osvrnuo se na trenutnu situaciju, ali i iznio svoje mišljenje kako bi se situacija mogla riješiti.
„Sarajevski vječiti derbi bio je u bivšoj državi ali i poslije jedan od najboljih, najatraktivnijih i najposjećenijih derbija u regionu. Krasio ga je posebno njegovan odnos između dva tabora, dvije porodice. Posebno što ga je krasilo jeste atmosfera prije i poslije derbija. Zadnjih godina uz loš i užasan fudbal, koji je možda generator ove slike, ne gledamo utakmicu već zbog skupine manjeg broja pojedinaca u oba tabora, većina navijača ostaju kući i postaju taoci. Ne mogu uživati u koloritu boja i sjajnoj atmosferi na ulicama, ostaju uskraćeni jer derbi služi jednoj novoj generaciji navijača koje ne zanima fudbal, niti njihovi fudbalski idoli. Jako je dobro da pričamo o ovoj temi, jer se bliži novi sarajevski derbi, te je bitno da na vrijeme ukažemo na neke stvari.“
Prema njegovom mišljenju u ovoj situaciji su zakazali svi i svi su odgovorni, te trebaju raditi na tome da je poprave. „Smatram da je ovo dobra prilika da se iz oba tabora, saveza, organizuje sastanak. Možda je već izlizana riječ okrugli sto, ali svakako da se radi najmanje desetak dana na tome. Na tom sastanku trebali bi prisustvovati i sociolozi, psiholozi, mediji, roditelji, ali posebno ljudi koji su prije bili frontmeni navijača, koji su bili dio lijepe sarajevske priče zbog čega je sarajevski derbi bio milina i za publiku van BiH. Sramota je da se ugrožava sigurnost građana od strane jedne grupice, koja iz potpuno drugih motiva dolazi na stadione, a da ne kažem da nekada i drugi centri moći koriste navijače. I Željezničar i Sarajevo imaju stotine hiljada navijača zbog kojih smo se dužni pobrinuti da ovaj idući, ali i svaki drugi derbi prođe na najbolji način.“
Sinanović naglašava da navijači ranijih generacija i sami osnivači Manijaka i Hordi Zla trebaju više govoriti o vremenima kada su oni vodili navijače. „To možemo postići samo kroz medijski prostor, da se na scenu vrate pravi istinski navijači, da legende Želje i Sarajeva pričaju o tome šta je zapravo derbi i da se svako posrami ako na derbi dođe s drugim motivima ili rekvizitima u đepu, što svakako više nema veze sa sportom i utakmicom.“
Iz perspektive jednih od osnivača Hordi zla i Manijaka
Amir Puzić Džine, jedan od osnivača navijačke grupe Horde zla, oglasio se povodom situacije na sarajevskim ulicama, gdje sve češće dolazi do sukoba između navijačkih grupa Manijaci i Horde zla.
Džine je pozvao obe grupe, posebno njihovo vodstvo da hitno sjednu i dogovore pravila ponašanja kako bi se izbjegle posljedice, koje bi mogle biti katastrofalne. “Horde zla i Manijaci moraju hitno sjesti i dogovoriti pravila ponašanja. Inače, platit ćemo visoku cijenu, a tada će biti kasno. Niko od nas ne želi da se to dogodi, jer sljedeći put to može biti nečiji brat ili prijatelj.”
Sa izjavom Džineta složio se i Emir Čović Tole, jedan od vođa navijača Željezničara, to jeste Manijaka u vrijeme Olimpijade u Sarajevu. Za naš portal ispričao je kako su u tom periodu izgledali odlasci na derbi.
„U vrijeme olimpijade u Sarajevu, bio sam jedan od vođa navijača Manijaka. U tim periodima nije dolazilo do incidenata između navijača, znali smo se svi međusobno, čak smo s nekima pili kafu. Samo jednom pri odlasku na utakmicu na Koševo, na Skenderiji došlo je do tuče između nekoliko navijača Sarajeva i Željezničara, ali bez ikakvih posljedica, reagovala je policija.“
Ispričao nam je i anegdotu za koju, kako kaže današnji mlađi navijači ne znaju. „Znalo se desiti čak da na utakmicama Sarajeva, kada su igrali protiv Partizana ili Crvene Zvezde neki naši navijači zajedno s Hordama zla na sjevernoj tribini podržavaju Sarajevo.“
Tole kao najveći problem izdvaja nebrigu institucija, te također smatra da se ovaj problem može samo zajednički riješiti. „Najveći problem jeste taj što institucije ne vode brigu, što se jasno može vidjeti po izgledu stadiona. Neki manji gradovi i klubovi imaju bolje uslove od nas. Problem navijača trebamo zajedno riješiti. Vođe navijača, komesar policije, ministar, gradonačelnica, pa i mediji, svi skupa trebamo sjesti i naći rješenje. Ne smijemo dozvoliti da sportske dane, kada se igraju utakmice pokvari grupa huligana. S druge strane, na zadnjem derbiju na Grbavici Željo jeste pobijedio, ali derbi bez navijača Sarajeva ili Željezničara nije derbi, fudbal se na neki način i igra zbog navijača.“
Fenomen nogometnih navijača
Navijači su dio publike koji podržavaju i bodre tim za koji navijaju na sportskim dešavanjima. Svi mi koji dolazimo na utakmice smatramo se navijačima, aplaudiramo, pjevamo, veselimo se, mašemo zastavama i šalovima. Zašto se onda određena grupa navijača često poistovjećuje s huliganima?
Poznati bh. sociolog i filozof prof. dr. Esad Bajtal za naš portal govorio je o navijačkoj skupini kao grupi s posebnim sistemom vrijednosti. „Skupine imaju svoj sistem vrijednosti podivljan navijačkim uletom i vi uvijek tu imate neku vrstu trenja između navijača jednog i drugog tima. Stvar je uredu sve dok se to trenje odvija u granicama normalnog, kulturološki prihvatljivog i moralnog, svega onoga što ne znači udaranje na obraz, dostojanstvo, fizički i psihološki integritet druge strane.“
Međutim, Bajtal smatra da, kada govorimo o našim navijačkim skupinama, razlog ovakvog ponašanja leži u sveopštoj krizi kojoj svjedočimo svakodnevno.
„Sa stanovišta našeg trenutka pojavljuje se i druga nijansa. Sveopšta kriza kod nas posebno podiže temperaturu ukupnog načina življenja, podiže stepen nezadovoljstva. Stalni život u strahu, prijetnjama, nezaposlenosti i siromaštvu, pogaženom dostojanstvu. Sve to stvara strašnu dozu nezadovoljstva posebno kod mlađih i adolescenata, a oni uglavnom čine većinu navijačkih skupina. To nezadovoljstvo raste i postaje enormno. Budući da nemaju građanske hrabrosti, da nisu vaspitani i obrazovani, niti imaju tradiciju uobičajenog razgovora, nadmudrivanja, a uskraćeni su i po pitanju opšte kulture uzajamnih međuljudskih odnosa, oni svoje nezadovoljstvo ne znaju kanalisati. Ne znaju ga usmjeriti na način koji je prihvatljiv i onda ga izražavaju u jednoj brutalnoj i agresivnoj formi. Vidjeli smo da te forme ponekad donose i gubitak života, nažalost tome smo svjedočili u Mostaru, Sarajevu… Takve stvari se dešavaju i u svijetu, iako se situacije tamo smiruju. Kod nas u osnovi brutalnosti nereda stoji prije svega momenat nezadovoljstva opštim načinom življenja, momenat ekonomske krize i pogaženog dostojanstva ljudi.“
Gdje je naša Margareth Thatcher?
Nažalost, sportsko nasilje posebno na nogometnim utakmicama dio je historije ovog sporta. Najveća tragedija za koju su odgovorni huligani iz zemlje koja se smatra kolijevkom nogometa, Engleske, podsjeća nas na tragične ishode do kojih može doći, kada situacija izmakne kontroli.
Podsjetimo se dešavanja na stadionu Heysel u Bruxellesu 29. maja 1985. Kada je igrano finale tadašnjeg Kupa prvaka između Liverpoola i Juventusa, a prije početka utakmice došlo je do napada Liverpoolovih navijača na tribinu s Juventusovim pristalicama. Ko je prvi počeo i zašto je policija, koja je bila potpuno nespremna, smjestila navijače suparničkih momčadi na istu stranu tribine, sada je potpuno nevažno. U pokušaju bijega od engleskih huligana, 39 ljudi, većinom navijača Juventusa, poginulo je kada se urušio bočni zid tribine na kojoj su bili smješteni.
Četiri godine nakon Heysela dogodila se još veća tragedija, na stadionu Hillsborough u Sheffieldu gdje su polufinale FA kupa igrali Liverpool i Nothingham Forrest. Zbog loše procjene policije, u naguravanju na ogradi život je izgubilo 96 navijača Liverpoola, od kojih je najmlađi imao samo 10 godina.
U to vrijeme vlada Margareth Thatcher odlučila je uvesti ozbiljne promjene i jednom za sva vremena stati u kraj huliganima. Nakon tragedija došlo je do potpune promjene uslova na stadionima, ukinuta su stajaća i uvedena isključivo sjedaća mjesta. Huliganima je zabranjen dolazak na stadion, kazne su znatno pooštrene, za huliganske ispade išlo se automatski u zatvor, sudilo se na licu mjesta, na stadionu, policiji su proširene ovlasti u suzbijanju nereda, a svi izgrednici morali su se prije utakmica javljati policiji. Uslijedile su zabrane posjeta utakmicama, nekima i doživotne, zatvorske kazne bivale su sve duže, a novčane kazne sve veće.
Za razliku od vlade Thatcher, naša vlada je potpuno zakazala. Na državnom nivou ne postoji Zakon o sportu, već je spušten na kantone. Nacrt Zakona o sportu koji se našao na dnevnom redu sjednice Skupštine KS u aprilu prošle godine, povučen je uz obrazloženje premijera Nihada Uka da su potrebne dodatne konsultacije kako bi Zakon ušao u zvaničnu proceduru.
Nacrt Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, čiji je rok za usvajanje bio u maju 2020. godine nije bio na dnevnom redu. Prema istom Zakonu iz 2007. godine u članu 13. stav 1 piše: „Organizator je dužan da u saradnji sa sportskim klubovima koji učestvuju na sportskoj priredbi i klubovima njihovih navijača obezbijedi vođenje evidencije o identitetu lica kojima se ulaznice prodaju, odnosno ustupaju preko klubova navijača, kao i da omogući uvid u te evidencije ovlaštenom licu Ministarstva.“
Dok u članu 13. stav 2 piše: „Ministarstvo je dužno uspostaviti i uredno voditi evidenciju lica kojima je izrečena zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama.“
Iz tog razloga smo pokušali kontaktirati Ministra unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admira Katicu, kako bismo saznali postoje li krivične evidencije u MUP-u KS u vezi navijača kako bi se spriječio ulazak određenim licima na stadione i ako ne, razmišljaju li o uvođenju takvih ili sličnih mjera? Ministar Katica nije odgovorio niti na naš mail, niti na telefonske pozive.
Iako mnogi smatraju da bi Zakon o sportu na Federalnom nivou riješio trenutnu situaciju u vezi navijača u glavnom gradu, na tom polju nakon mnogih obećanja, nema pomaka.
Jasno je da je u zadnje vrijeme i veliki broj grafita prefarban, iako se oni smatraju svetinjama navijača i prije se nisu dirali. Jasno je i da nadležni ne rade svoj posao kako bi se što prije riješio ovaj problem, koji može eskalirati i rezultirati tragičnim posljedicama.
Za nekoliko dana igra se novi derbi između Sarajeva i Željezničara, a većina građana je u strahu da li će utakmicu zasijeniti novi incidenti navijača. Postavlja se pitanje ko fabrikuje ova dešavanja, sami navijači ili ipak neko drugi? Kada će se konačno poduzeti konkretne mjere i vječitom sarajevskom derbiju vratiti epitet najboljeg derbija u regionu? Hoćemo li konačno jednom intervenisati na vrijeme i ne dozvoliti da za greške sistema platimo cijenom nečijeg života?
