Godine školovanja trebale bi biti put ka sigurnijoj budućnosti, ali mnogi mladi nakon završetka fakulteta nailaze na isti problem – kako doći do prvog zaposlenja bez prethodnog radnog iskustva?
Završetak fakulteta za mnoge mlade u Bosni i Hercegovini predstavlja ostvarenje važnog životnog cilja. Nakon godina učenja, ispita i odricanja, očekuju da će stečeno znanje moći primijeniti u praksi i započeti samostalan život. Međutim, za veliki broj njih upravo tada počinje novo poglavlje ispunjeno neizvjesnošću.
Potraga za poslom često traje duže nego što su očekivali, a slanje biografija i prijavljivanje na oglase ne garantuju poziv na razgovor. Čak i kada dobiju priliku za razgovor s poslodavcem, mladi se nerijetko suočavaju sa zahtjevom koji im je teško ispuniti – prethodnim radnim iskustvom.
Kako steći iskustvo ako niko ne želi zaposliti početnika?
Jedan od najvećih izazova za mlade koji tek ulaze na tržište rada jeste nedostatak iskustva. Poslodavci često traže kandidate koji već poznaju posao, mogu brzo preuzeti odgovornosti i ne zahtijevaju mnogo dodatne obuke.
S druge strane, osoba koja je upravo završila fakultet tek treba dobiti priliku da pokaže šta zna i koliko brzo može učiti.
Tako nastaje začarani krug: za zaposlenje je potrebno iskustvo, a iskustvo je teško steći bez zaposlenja.
Praksa, volontiranje i pripravnički programi mogu biti koristan početak, ali postavlja se pitanje koliko su takve prilike dostupne i mogu li mladima osigurati dovoljno znanja i finansijske samostalnosti.
Diploma nije uvijek dovoljna
Obrazovanje je važan temelj profesionalnog razvoja, ali sama diploma ne garantuje zaposlenje. Na tržištu rada traže se i praktične vještine, poznavanje stranih jezika, digitalna pismenost i sposobnost prilagođavanja poslovnim zahtjevima.
Problem nastaje kada mladi tek nakon završetka školovanja shvate da se ono što su učili ne podudara u potpunosti s onim što poslodavci očekuju.
Zbog toga se sve češće postavlja pitanje koliko su obrazovni sistem i potrebe tržišta rada usklađeni. Mladi ulažu godine u školovanje, ali im je potrebna jasnija veza između obrazovanja, stručne prakse i konkretnih mogućnosti zapošljavanja.
Prvi posao, a očekivanja velika
Pored nedostatka iskustva, mladi se suočavaju i s pitanjem početne plate. Za osobu koja želi napustiti roditeljski dom, plaćati stanarinu i samostalno pokrivati osnovne troškove, prvo zaposlenje nije samo pitanje karijere nego i pitanje životne samostalnosti.
Ako početna primanja nisu dovoljna za pokrivanje osnovnih potreba, čak ni zaposlenje ne mora značiti da je osoba u mogućnosti započeti nezavisan život.
Istovremeno, odbijanje poslova koji ne nude odgovarajuće uslove ponekad se predstavlja kao nedostatak volje za radom. Međutim, između očekivanja poslodavaca i mogućnosti mladih postoji prostor za ozbiljan razgovor o platama, radnim uslovima, obuci i profesionalnom napredovanju.
Odlazak iz BiH kao alternativa
Kada mjeseci prolaze bez odgovarajuće prilike, dio mladih počinje razmišljati o zaposlenju u inostranstvu. Za neke je to mogućnost da steknu iskustvo i zarade više, dok drugi odlazak vide kao način da dođu do sigurnijih uslova života i predvidljivije budućnosti.
Ipak, odlazak ne znači da mladi nužno žele napustiti porodicu, prijatelje i sredinu u kojoj su odrasli. Mnogi bi radije ostali u svojoj zemlji kada bi imali priliku da od svog rada dostojanstveno žive i profesionalno napreduju.
Zato pitanje odlaska mladih nije samo pitanje njihovih ličnih odluka već i pitanje mogućnosti koje im društvo pruža.
Šta se može promijeniti?
Rješavanje problema zapošljavanja mladih zahtijeva saradnju obrazovnih ustanova, poslodavaca i nadležnih institucija. Veći broj kvalitetnih stručnih praksi, dostupniji pripravnički programi, jasniji kriteriji zapošljavanja i ulaganje u razvoj vještina mogli bi olakšati prelazak iz obrazovanja na tržište rada.
Važno je i da mladi dobiju priliku pokazati svoje sposobnosti, čak i kada nemaju godine radnog iskustva. Prvi posao ne bi trebao biti nedostižna nagrada nakon dugog čekanja, nego početna tačka profesionalnog razvoja.
Na kraju, ostaje pitanje koje zaslužuje ozbiljan odgovor: ako se od mladih očekuje da se obrazuju, usavršavaju i grade svoju budućnost u Bosni i Hercegovini, koliko im stvarne prilike pružamo da to i ostvare?
Jer diploma bi trebala biti početak novih mogućnosti, a ne samo još jedan dokument u fascikli s prijavama za posao.