Tekst Harisa Memije, objavljen na portalu INS.ba prenosimo u cijelosti.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija u četvrtak, 23. maja, je usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Za Rezoluciju su glasale 84 zemlje, dok je 19 zemalja bilo protiv, a 68 suzdržano.
Jedna drevna mudrost kaže da je razlika između junaka i kukavice u njihovim prvim trenucima reakcije.
Zanimljivo, ovdje nije spomenuta komparacija između hrabrog i onoga ko nije hrabar, nego su u poređenju misli spomenute dvije krajnosti. Junak, kao najhrabriji među hrabrima i kukavica.
U takvoj previzuelizaciji junaka možemo zamisliti nekoga ko skače u hladnu vodu da spasi utopljenika, dok svjetina to posmatra. Ili neko ko će suprotstaviti rulji koja napada nemoćno biće.
“Takve ekstremne situacije se ne dešavaju često, ali nekako u dubini duše osjećamo navedenu mudrost kao svevremeno tačnu. Pa ako mi dozvolite da ponudim jedno od objašnjenja, tj. razumijevanja kako to vidim u svakodnevnom životu. Naime, smatram da u današnjem vremenu možemo razlikovati junaka od kukavice u samom odnosu prema istini.”
Mnogo je onih koji nisu iskreni. A još je više onih koji nisu iskreni kada su oni sami u pitanju. Konkretno, ko danas govori istinu, pa makar izgledalo da je ona protiv naših interesa? Složit ćemo se da su vrlo rijetki takvi junaci među nama.
Rezolucija o genocidu u Srebrenici je civilizacijska vrijednost. Čovječanstvo mora osuditi nečovječnost da bi opravdalo svoje ime. Ljudi stečena znanja stalno nadograđuju i zato napreduju. Empirija je dio nauke, pa su nam i iskustva napredak, ali samo ako izvlačimo pouke. Pa tako jedna druga mudrost kaže da su pametni oni koji izvlače pouke iz svojih grešaka, da najpametniji uče iz tuđih grešaka, dok samo budale misle da su uvijek u pravu. Pa zar nije glupost definirana u ponavljanju postupaka koji ne dovode do željene promjene?
Sama rasprava pred glasanje o rezoluciji je interesantna. Mogli smo tu vidjeti različite stavove. I relevantne i nerelavantne. Osobno su mi najinteresantniji stavovi koji sami sebe pobijaju, ušuškani u neku formu diplomatskog jezika ne bi li se licemjerje maskiralo i laži lakše izgovorile.
Tužno mi je bilo gledati neke ozbiljne ljude na najvažnijem mjestu na planeti kako nemaju hrabrosti. Protiv usvajanja rezolucije, osim Srbije, bile su sljedeće zemlje: Antigva, Bjelorusija, Kina, Komori, Kuba, Sjeverna Koreja, Kongo, Dominica, Eritreja, Eswatini, Mađarska, Grenada, Mali, Rusija, Sirija, Nikaragva, Sao Tome Principe i Nauru.
“Da vas pitam nešto. Kada biste morali napustiti svoju zemlju i sa svojom porodicom možete birati gdje ćete započeti svoj novi život, da li biste otišli i u jednu od gore navedenih 19 zemalja?”
I kada pogledate zemlje koje su glasale kao suzdržane, nije neka bajna destinacija.
Ovo glasanje je zaista pokazalo koje su zemlje civilizacijski najrazvijenije.
Bosna i Hercegovina je mala država. Njen malobrojni tim koji je pokrenuo inicijativu, lobirao i na kraju uspio postići cilj, uprkos mnogim teškoćama i limitima pod kojim su radili, zaslužuju svaku pohvalu.
Nisu samo postigli najveći diplomatski uspjeh za državu, te uradili korisnu stvar za regiju Balkana, nego su i prodrmali svijet da putem ovog primjera globalno skrenu pažnju na sve one koji se nepravedno ugnjetavaju.
Od istine nema korisnije stvari.
